Linoleum. Asocijacije? Bakina kuhinja s početka 80-ih. Preružan linoleum koji je bio imitacija parketa. Još dublje sjećanje? Neki tirkizni linoleum iz našeg pulskog podstanarskog stana u kojem smo živjeli mojih prvih par godina života. Toplo, što god proliješ za čas se opere i posuši, ali ružno, brate…
Danas me uvjeravaju da odavno nisu ono što su nekad bili nego su to sada suvremene, atraktivne i posve drugačije podne obloge od onih koje su imale naše bake po kuhinjama i hodnicima. Njihova najveća prednost je što su prirodni i užasno izdržljivi, gotovo neuništivi.
Linoleum, naime, spada u trajnije podne obloge, a izrađuje se od kaučuka, lanenog ulja, smole, jute i drvenog brašna – dakle isključivo od prirodnih materijala. Zbog prirodnih materijala od kojih je linoleum izrađen izuzetno je povoljan za zdravlje jer ima antialegrijska i antibakterijska svojstva.
Odličan je zvučni izolator, otporan je na kemikalije, zaustavlja razvoj pljesni, pa se zato često koristi u vrtićima.
On je vrlo zahvalna podna obloga pogotovo za mjesta gdje borave djeca jer zaustavlja razvoj plijesni te gljivica te je također vrlo dobar zvučni izolator.
Uz to otporan je na tretiranje raznim kemikalijama i mineralnim uljima, a najistaknutija prednost linoleum podova je velik izbor uzoraka i dizajna.
Iako se linoleum u posljednje vrijeme rijetko koristi u stanovima, njegova upotreba i danas je vrlo česta u poslovnim i javnim prostorima te posebice u vrtićima i školama. Debljina mu je od dva do 3,2 milimetra, a za njega je važno da se postavi na ravnu podlogu poput betona, teraca ili plivajućeg poda.
