Ovo je najzanimljiviji međunarodni natječaj za studente arhitekture, a u žiriju je bio hrvatski arhitekt Saša Begović. Evo što kaže o natječaju IVA, studentima, arhitekturi novog doba, nekim novim klincima… na opuštenoj kavi u Amsterdamu
Zamisli da živiš u polarnom krugu gdje u je u podne sumrak, gdje zima traje 9 mjeseci, a gdje prosječno zimi imaš mjesečno jedan, a “ljeti” tri sunčana dana mjesečno? Zamisli da si jedan od tih 1,7 milijuna ljudi koji žive na taj način…
A možeš li zamisliti da hodaš 10 kilometara do prve najbliže škole, da se uspinješ brdima, uskim puteljcima i da hodaš po mraku, crnom, gustom mraku, bez javne rasvjete i da hodaš, hodaš, hodaš… u potrazi za znanjem?
Ovo nije utopija, nego su to stvarne situacije s kojima se ljudi svaki dan suočavaju. Upravo su takve osobne priče i vlastita iskustava inspirirale studente arhitekture diljem svijeta da se s tim temama prijave na International VELUX Awards, međunarodnu nagradu koja se održala upravo ovih dana na WAF-u u Amsterdamu.
Naime, WAF, odnosno World architecture festival, je trenutno nautjecajniji festival arhitekture na svijetu na kojem se dodjeljuju najvažnije strukovne nagrade u mnoštvo kategorija, a jedna od tih nagrada bila je International VELUX awards, natječaj za studente s jednim važnim zadatkom – kako dnevna svjetlost utječe na arhitekturu i ljude.
Imala sam sreću i bila sam ove godine na IVA-i i WAF-u u Amsterdamu, pričala sa članovima žirija, studentima, bila na javnim prezentacijama, kako regionalnih dobitnika, tako i svjetskih.
Nakon svega, član žirija, ovog puta jedan Hrvat, Saša Begović iz 3LHD-a, i ja sjeli smo na kavu i neformalno popričali o svemu… kako radovima tako i edukaciji, fakultetima, nekim novim klincima koji dolaze…
– Ovo je najzanimljiviji studentski natječaj na cijelom svijetu, a naših studenata skoro ni nema. Iako cijelu priču organizira VELUX ovo nije natječaj o proizvodima, nego konceptima, idejama, novim konceptualnim mogućnostima koji detektiraju prave teme i pronalaze jednostavna rješenja koja mogu popraviti ljudske živote. Mi u Hrvatskoj možda toga i nismo toliko svjesni, ali dnevna svjetlost nesumnjivo je važna za zdravlje, psihu, produktivnost, život u svakom smislu… možda baš zbog toga se naši studenti rijetko prijavljuju na ovakve natječaje, a možda su malo krivi i profesori i fakulteti – priča mi Saša Begović, arhitekt i profesor u Splitu na Arhitekturi, ali i na Cornellu, fakultetu koji je već nekoliko godina zaredom proglašen najboljim fakultetom za arhitekturu u Americi.
– Obožavam mlade ljude i volim s njima razgovarati, mentorirati ih, no moram priznati, ovo je bio jako zahtjevan, ali i iznimno zanimljiv zadatak. Pogledali smo više od 600 radova koje je izradilo oko 4000 mladih arhitekata diljem svijeta. Tri dana praktički nismo izlazili iz hotela i proučavali smo ideje, koncepte, rješenja… bilo je jako zanimljivih radova, a u užem krugovima su ostajali samo oni oko kojih smo se svi članovi žirija slagali…
Osim Saše Begovića u žiriju su sjedili Carme Pigem Barceló, partnerica u uredu RCR arquitectes (inače prošlogodišnji dobitnici nagrade Pritzker), ugledni američki arhitekt Rick Joy, slavni kineski arhitekt Li Hu te Martin Pors Jepsen, predstavnik VELUX-a.
Sjedimo na večeri i nevjerojatno mi je koliko svi djeluju normalni, opušteni, nenametljivi… Carme nosi haljinu na cvjetiće i na dodjeli srdačno ljubi svakog nominiranog studenta… Potpuna suprotnost od uvriježenih predrasuda o uštogljenim arhitektonskim superstarovima i Pritzkerovcima.
– Za neke radove smo od starta znali da će biti u finalu jer je ideja toliko jasna, fokusirana, snažna… Recimo meni se jako svidio rad mladih portugalskih studenata Joane Robalo, João Umbelina, Ane Ázar, Antónia Lopesa i Miguela Pedra. Oni su se pozabavili temom tradicionalnih portugalskih kuća koje su vrlo mračne i tamne s malim otvorima. Posljedica je da su te kuće jako vlažne i zimi vrlo neugodne za život. Kako poboljšati život tih ljudi, a istovremeno zadržati ljepotu autohtonosti i baštine? Studenti Univeriteta de Évora su jednostavno samo otvorili dimnjake i oni su postali “prozori” koji prostoru daruju dnevnu svjetlost i ventilaciju – objasnio je Saša Begović, objasnivši nam još jedan rad koji ga se jako dojmio, a koji je na kraju i pobijedio…
– Volim rješenja koja su jednostavna, primjenjiva, pametna i koja zaista poboljšavaju život ljudi. To su nam bili i glavni kriteriji i zato je u kategoriji “Daylight Investigations” pobjedio rad mladih kineskih studenata Yuhan Luo, Di Lan, Yuan Liu, Yusong Liu naziva “Road to Light” – objasnio je Saša Begović.
Gledam ih kako slamajući jezik, ali s velikim žarom, objašnjavaju svoj koncept… Ideja je, naime, osvijetliti puteve kojima prolaze djeca do škole u siromašnim brdovitim krajevima Kine.
Ponekad djeca sama putuju i po 10 kilometara po brežuljcima i šumama do škole i po mraku se vraćaju kući…
Jedan od njih bio je i mladi student arhitekture kojega je vlastita situacija nagnula da zajedno sa svojim kolegom napravi ovaj projekt.
– Postoji kamen koji svijetli i zove se fluorit, a u Kini postoje njegova brojna nalazišta. Jednostavno, trebalo bi puteve nasipati s tim kamenčićima. Taj kamen svijetli svega nekoliko sati, ali to je dovoljno da se djeca u potpunom mraku ne moraju vraćati iz škole kući – objasnio je Yuhan Luo.
I to je bit arhitekture. Da gradnjom stvaramo uvjete za bolji, kvalitetniji život. To je i smisao ovog IVA natječaja, da propituje, predlaže, poboljšava život, arhitekturu, zdravlje ljudi…
U kategoriji “Daylight in Buildings” pobjedio je rad “Light Forms Juggler” mlade ruske studentice Anastasije Maslove. Ona možda nije dala odgovore, ali je postavila prava pitanja…
Poslušajte što o njezinom radu kaže Li Hu, partner u Open architecture te nekadašnji šef kineske podružnice ureda Foster and partners.
Sjedimo na dodjeli nagrada WAF-a i IVA-e u predivnom ambijentu Berlageove burze u središtu Amsterdama i pored mene je jedan belgijski arhitekt koji mi govori: da se ponovno rađam, pitao bih Boga da se rodim u Hrvatskoj.
Gledam ga, iznad moje glave su upitnici i sjetim se koliko je puno ljudi otišlo iz Hrvatske ili planira otići…
On je primjetio te upitnike nad mojom glavom i rekao:
– Razmislite što vam zapravo u životu treba… Čist zrak, lijepa prioda, dobra klima… a sve ostalo si onako sami možete stvoriti bez obzira gdje živjeli…
I s tom mišlju završavam i pozivam vas da poslušate mišljenje žirija i proučite radove ovih divnih, sjajnih mladih ljudi…
