Imala sam sto ideja. Kupila sam sve moguće prirodne sastojke za bojanje jaja, a onda su mi počela pucati jaja… Evo kako je završilo. Btw svoje uskrsne dekoracije šaljite mi na mail boba@dblog.hr
Da bar dan ima 30 sati. Možda bih u tih dodatnih 6 uspjela biti i dobra mama, supruga, žena, prijateljica, kuharica i domaćica. Ali samo možda.
Naime, svake godine od kada ne idemo kod moje mame na blagdane u Pulu, ista drama. Kako sve stići? Obaviti svu nabavku, pospremiti kuću, speći kolače, kekse, domaći kruh, napraviti blagdanski meni, skuhati ga, a gdje je tu još dekoriranje stana koje me zapravo jedino od svih tih radnji istinski veseli?
Kao mnogi i ja sam ove godine odlučila da ću prirodno bojati jaja. Kupila sam alkoholni ocat, crveni kupus, kurkumu, borovnice, špinat, ciklu, luk i krenula u akciju.
Prvi korak bio je kuhanje jaja i pripremanje raznih smjesa za otapanje. Našla sam hrpu nekih recepata kako treba pripremiti prirodne boje za farbanje jaja. A onda sam krenula kuhati jaja.
Nije dobro krenulo. Od prvih 10 jaja, čak osam su mi popucala. Vičem, psujem, u tom trenutku me zove mama, kao da predosjeća da mi treba pomoć. Pričam joj što se dogodilo i ona mi daje odličan savjet koji sam potpuno zaboravila.
“Prije kuhanja jaja obavezno izvadi pola sata izvan hladnjaka, a onda ih stavi u vodu i drži još bar sat vremena u vodi, a tek onda kreni s kuhanjem. Većina jaja ima tanku opnu, a alkoholni ocat (koji moraš dodati radi boljeg fiksiranja boje) im stanji ljusku tako da začas puknu od promjene temperature. S jajima moraš polako i oprezno.” – završava mama.
Slušam ju i znam da ima pravo. Brojim sate koje imam na raspolaganju… Gledam u posude gdje su se trebale napraviti prirodne boje.
Ubacujem dva ta neraspuknuta jaja u otopinu koja mi je izgledala najtamnija. Čekam 10 minuta, apsolutno se ništa ne događa.
Odustajem. Idem po vrećice za bojanje i u desetak minuta sve je gotovo. I jaja i razne boje i nema rezuckanja, ribanja, ostataka hrane…
Priznajem kapitulaciju, djecu ću razveseliti s čokoladnim pisanicama, a predivne prirodno obojene pisanice sačekat će još koju godinu, kada budem brža, spretnija, vještija, s više slobodnog vremena…
A do tada čvrsto odlučujem ne živcirati se i ne nametati si osjećaj da moram biti savršena mama, žena, kuharica, domaćica…
Uskrs će nam zato biti vesela improvizacija, a šunka u rolu kupljena… Mislim da je ipak najvažnije da smo zajedno i sretni.
Btw tko želi isprobati recepte za prirodno bojanja pisanica, divne inspirativne recepte možete naći kod Sanje Domaćice i moje drage bivše kolegice Ana-Marije na njezinom blogu Da mi je nešto slatko.
