Čudno je kada kustosa venecijanskog bijenala znaš sa šanka iz mladosti. Ali bez protekcije, zavirite u sjajan paviljon s kojim će se Hrvatska predstaviti na Bijenalu u Veneciji
Bijenale u Veneciji je kao da zaigraš u finalu svjetskog prvenstva – rekao je nedavno poznati hrvatski arhitekt Krešimir Rogina, koji već treći put izlaže na Bijenaleu, ovaj puta kao koautor paviljona s kojim će se na Bijenaleu predstaviti Crna Gora.
A što izlaže Hrvatska?
Moram priznati da o ovoj temi nisam namjeravala pisati. Pomalo imam PTSP od Hrvatskog paviljona i nesretne teglenice na kojoj je radilo desetak najpoznatijih i najuglednijih hrvatskih arhitekata… Znamo svi kako je završila ta priča.
Ali, ovo bi moglo biti nešto posve drugačije. Paviljon koji spaja arhitekturu, umjetnost, graditeljstvo, suvremene tehnologije… i sve to u vrlo razumnom budžetu.
Naime, riječ je o paviljonu s jakom vizualnom porukom, identitetom, suvremenošću te istovremeno paviljonu koji podsjeća na pergole s kojima se vrlo ponosimo u Istri i Dalmaciji, kao djelom našeg naslijeđa i identiteta. Baš poput ćakula ispod tih pergola…
Pergola je isprintana u 3D printeru, integrirajući suvremene tehnologije, a smislili su je mladi hrvatski arhitekti (školovani i educirani u inozemstvu) Bruno Juričić i Alisa Andrašek u suradnji s umjetnicama Vlatkom Horvat, Majom Kuzmanović i kustoskom savjetnicom Brankom Benčić te nizom stručnjaka koji su radili na ovom malom, velikom projektu…
Kao i uvijek, iza paviljona koji će se prostirati na 70 kvadrata prostora u Arsenalu, postoji dublja priča i tisuću razloga. Poslušajmo obrazloženje…
– Oblak Pergola / Arhitektura gostoljubivosti u hrvatskom paviljonu kustoska je koncepcija Brune Juričića, zamišljena kao suradnički site-specific ambijent, instalacija koja prelazi granice arhitekture, umjetnosti, robotike i modela kompjutorskog programiranja, koja će pridonijeti pozicioniranju i osvještavanju uloge inovacije i tehnologije u arhitekturi i umjetnosti u hrvatskoj arhitekturi, ali i na svjetskoj razini.
Izložba je osmišljena kroz interakciju triju intervencija: Crtež oblaka (Cloud drawing) Alise Andrašek i Bruna Juričića, Umiriti oči (To Still the Eye) Vlatke Horvat i Efemeran vrt (Ephemeral garden) Maje Kuzmanović.
U kulturnom kontekstu Mediterana, pergola mapira specifično iskustvo. Prepoznatljiva, jednostavna, elementarna struktura, koja se formira u međuprostoru, mjestu preklapanja privatnog i javnog, prirodnog i artificijalnog, izgrađenog okoliša, mjesto je prirodnog hlada i zaklona od sunca. Projekt angažira prostor gostoljubivosti, osjećaja koji se može iskusiti ispod pergole, a temelji se na činjenici da uloga granica, bilo da su one fizičke ili mentalne, nematerijalne, vidljive ili nevidljive, nije više obuhvaćanje prostora ili nadziranje granica, već oblikovanje tkiva koje će omogućiti oblike razmjene, poput osmoze.
Instalacija Crtež oblaka (Cloud drawing) arhitekata Alise Andrašek i Brune Juričića koristi računarske modele, procese robitičke produkcije, big data, kao sredstva za stvaranje novih struktura pergole – prostornog crteža koji redizajnira granice između prirodnog svijeta i ljudske intervencije kroz matematičko prikupljanje podataka o formacijama oblaka, istovremeno integrirajući site-specific ekološke podatke u sintezu oblika, figura, položaja, tektonika, poroznosti i svjetlosnih efekata.
Zidna instalacija Umiriti oči (To Still the Eye) vizualne umjetnice Vlatke Horvat istražuje pojam horizonta kao fizičkog očitovanja udaljenosti, kao metaforu budućnosti i osjećaje mogućnosti, te krajnjeg odredišta ili dosega pogleda, mjesta gdje se susreću nebo i zemlja. Transdisciplinarna umjetnica, Maja Kuzmanović donosi zvučnu instalaciju naslovljenu Efemeran vrt (Ephemeral garden) koja dočarava osjećaj zajedničkih okupljanja ispod pergole. Žamor razgovora isprepleten je zvukovima okoliša, materije u pokretu, mapira dimenzije prostora u kojem se prožimaju ljudski glasovi i zatečeni zvukovi.” – stoji u priopćenju.
Moram priznati da sam jako ponosna na Bruna i njegov cijeli tim i da jedva čekam vidjeti kako će to izgledati od 25.5. do 25.11. u Veneciji.
Reference i biografije svima su im impresivne i obećavajuće… I da, čudno je to kada pola ljudi koji stvaraju Pergolu znaš iz svog rodnog grada, iz mladosti sa šanka, ali Pula je čudan grad. Grad s puno genijalaca, umjetnika, čudaka…
Sretno ljudi u Veneciji.
