Obožavam Nizozemsku zbog nepreglednih polja tulipana, vjetrenjača, sireva, porculana… no i inteligencije, organiziranosti, upornosti i njihove “borbe s vodom”. The Waterline Museum upravo je posvećen ovom posljednjem…
Proljeće je tu, idealno vrijeme za putovanje… Nizozemska je uvijek dobra ideja, a ako ste se zasitili klasičnih turističkih odredišta, vrijeme je za nešto novo, a The Waterline Museum svakako dodajte na “must see” listu.
Jer, kako sami Nizozemci kažu: “Bog je stvorio svijet, ali Nizozemci su stvorili Nizozemsku”.
Dakle, kao što je općepoznato, Nizozemska ima najbolje razvijen sustav obrane od poplava… toliko razvijen da su od 16. stoljeća koristili poplave kao obrambeni mehanizam.
Sustav je dostigao je svoj najsofisticiraniji oblik u takozvanoj “Novoj nizozemskoj vodenoj liniji” izgrađenoj između 1815. i 1870. godine između Amsterdama i estuarija Rajne, duljine 85 kilometara. Sistem se sastojao od 46 vojnih utvrda i pet utvrđenih gradova, kao i stotina kanala, brana i ustava. U slučaju invazije, pojas terena širine 5 kilometara mogao je biti preplavljen, praktično pretvarajući Nizozemsku u otok.
O kakvom je tu zapanjujućem i neobičnom inženjerskom pothvatu riječ svjedoči i prije nekoliko godina otvoren The Waterline Museum u blizini Utrechta.
Muzej je smješten u sklopu tvrđave Vechten, jedne od najbolje očuvanih vojnih utvrda iz sistema “Linije”, koja se i danas razaznaje u nizozemskom krajobrazu kao ogroman land-art, kojeg je nizozemska vlada predložila da se da se uvrsti na UNESCO-vu listu Svjetske baštine.
Približavajući se tvrđavi Vechten, muzej je potpuno nevidljiv, zakopan u brdu bez vanjskih fasada, kao da ga je progutala priroda. Pristup je skriven u stražnjem zidu centralnog bloka stare tvrđave.
Prostorije muzeja, u kojima se nalazi interaktivna izložba o povijesti Vodene linije, uređene su kao kontinuirani niz oko unutarnjeg dvorišta, završavajući s kafićem, a zatim natrag do ulaza i trgovine.
Kako bi se u potpunosti razumio raspored muzeja, potrebno je popeti se na travnati krov i pogledati ga odozgo. Tada postaje očito da je riječ o kamuflažnoj arhitekturi s vrećama pijeska karaktera.
Upotreba materijala je svedena samo na beton, mjed i staklo, u skladu sa sumornom i asketskom atmosferom vojne utvrde, a beton je namjerno grub, s vidljivim šavovima.
Hladni sivo-smeđi zidovi odlično su se uklopili u zeleni krajolik, a zbog velikog dijela muzeja koji se nalazi pod zemljom, cijelo zdanje podsjeća i na bunker.
Iz muzeja pozivaju: “Dođite i pogledajte kako su Nizozemci koristili vodu za zaštitu svoje zemlje”, a zanimljivost je da posjetitelji mogu i sami upravljati cijelim sustavom te naučiti kako radi sistem kanala i brana.
Naime, u tlu unutarnjeg dvorišta nalazi se 50 metara dugi betonski model vodene linije, na koji možete hodati, sa svim utvrdama i utvrđenim gradovima načinjenim od mjedi. Posjetitelji mogu preplaviti model okretanjem vodenih kotača kako bi otvorili ili zatvorili minijaturne brave.
I dok je New Dutch Waterline u stvarnosti dugačka 85 kilometara, u muzeju je vodena linija dugačka tek 54 metra jer je napravljena u omjeru 1:1600. S druge strane, dubina je modelirana u omjeru 1:50 te je potrebno 25 minuta kako bi se dvorište muzeja poplavilo, dok je u stvarnom životu poplavljivanje trajalo nekoliko tjedana.
Projekt muzeja potpisuje arhitektonski Studio Anne Holtrop, svojevrsni autsajder na pragmatičnoj nizozemskoj arhitektonskoj sceni. Dok većina nizozemskih arhitekata podliježe ekonomiji građevinskog poslovanja, Holtrop okreće ovaj proces naopako. Njegovi projekti s krivudavim oblicima i prostorima, kojima se svaki program mora prilagoditi. Nije ni čudo da je sve do sada većina njegovih realizacija bili privremeni paviljoni na granici između instalacije i arhitekture.
