Napokon. Zoološki iz novog tisućljeća

25/01/2017

Zamisli da hraniš lemure, da šetaš, a iznad tebe lete ždralovi, papige, čaplje, kljunorošci… Doslovno, brojimo dane. Evo što nas sve očekuje u novom zagrebačkom Zoološkom vrtu

Nastao je iz čistog entuzijazma. Mijo pl. Filipović na prostoru Labuđeg otoka, u Maksimiru, 27. lipnja 1925. stavio je tri lisice i dvije šumske sove i to prozvao prvim Zoološkim vrtićem. Njegovim prijateljima, mahom također inženjerima, arhitektima, doktorima, profesorima, plemićima, ideja se jako svidjela i do kraja 1926. godine nabavili su ukupno 320 životinja i tako je krenula povijest današnjeg Zoološkog vrta.

I danas je zapravo suštinski vrlo slično. I današnji Zoološki vrt funkcionira po principu velikog entuzijazma. A i dalje je jedan od najmanjih u Europi, sa svojih 7 hektara. I zato da odmah riješimo dilemu kod svih onih koji se pitaju zašto naš Zoološki nema slonova – jednostavno, nema dovoljno mjesta. Za boravak slonova trebao bi biti bar 5 puta veći nego sada, to je jasno nemoguće…

VOLIJERA ZA AFRIČKE PTICE / Borko Vukosav

Da, reći će neki, ali ja se sjećam da su u Zoološkom bili slonovi i žirafe.

Jesu bili su. Žirafe zapravo jako kratko, svega dvije godine – od 1954. do 1956. Ali ne po današnjim standardima. Žirafe su zato i uginule jer nisu imale dobre uvjete. Danas je sve drugačije.

– Ne možete imati životinju ako za nju nemate uvjete. A pravilo je ako životinju imaš od prije, možeš ju imati dok ne ugine ali ne možeš nabavljati nove jedinke – objasnila nam je Davorka Maljković, zamjenica ravnatelja Zoološkog i voditeljica istraživanja i razvoja.

BABALOO in the ZOO (centar za posjetitelje i restoran) / Borko Vukosav

– Kada sam prije 20-ak godina došla u Zoološki i kad bi me netko iz zafrkancije pitao koliko košta deva, ja bi znala odgovor. Tada su se još životinje prodavale i zoološki vrtovi i skloništa za životinje su na taj način zarađivali. U međuvremenu se sve promijenilo. Prvo su zoološki vrtovi počeli sa sistemom razmjena životinja, a danas je to darivanje. Dakle, nema ničega zauzvrat i ne postoji nikakva cijena. Kao što čovjek ne košta i ne možeš ga kupiti, tako je i s životinjama. Životinjama moraš osigurati dobre uvjete i onda će ti naša krovna organizacija, u kojoj su gotovo svi europski i svjetski zoološki vrtovi, dati uvjete pod kojima možeš držati određenu životinju – priča Maljković. Dodajući da su zapravo nastambe te koje imaju cijenu. Krov nad glavom vs beskućnik… Logično.

I zato je modernizacija Zoološkog vrta, kojom se napravilo 15 novih projekata, neizmjerno važna. Da se nije krenulo s modernizacijom, naš Zoološki bi možda opet spao na 300-tinjak životinja s početka priče.

Prvo je prije par godina napravljena nastamba za lavove, a prije par mjeseci dovršena je volijera za aftičke ptice, nastamba za pelikane, uređena je nastamba Madagaskar u koju su smješteni lemuri, napravljen je novi edukacijski centar, novi centar za posjetitelje s restoranom, kafićem i wc-ima, napravljena je i nova suvernirnica, uređena su oba ulaza u Zoološki vrt.

MADAGASKAR (sa suvenirnicom i sanitarnim čvorom) / Borko Vukosav

Napravljeno je i niz velikih i malih poboljšanja. Napravljena su 3 nova mosta koji bolje povezuju Zoološki vrt, novi parkovi za djecu, klupice, rasvjeta… čak su sanirani i stari Lavovi na mostu na ulazu u Zoološki vrt te izliveni novi, točno prema starim odljevima…

Puno, zaista puno je napravljeno za 5 milijuna eura koliko se dobilo od Europskih fondova i Grada Zagreba.

– 95 posto sredstava financirano je bespovratnim europskim novcem. Sada pripremamo niz novih projekata i pikiramo natječaje. Kad se koji EU natječaj otvori, imamo projekt i krećemo u sređivanje dokumentacije – priča mi arhitekt Tihomil Matković koji je zadnje dvije godine doslovno svaki dan u Zoološkom vrtu.

Na projektu modernizacije radilo je ukupno 5 arhitektonskih ureda: Hrvoje Njirić i Njirić + arhitekti, Tihomil Matković i Opa arhitektura, Domagoj Katalin i Poparh, Kora Demel Zadro i Domus Florens, Miroslav Lazić iz Uljanika, Studio Arhing, samo su dio od sveukupno stotinjak stručnjaka koji su radili na projektu. I svi su odlično surađivali. Zato su vjerojatno i uspjeli sve završiti u roku.

No, najbolji dio priče tek slijedi… U niskom su startu i za nove projekte.

Planirana je nova nastamba za medvjede koja je jedan od prioriteta budućeg plana razvoja Zoološkog vrta. Nova nastamba bi bila i do deset puta veća od današnje, a sadržavala bi veliku zelenu površinu, granje i drveće po kojima bi se medvjedi mogli penjati, prirodne brloge i veliku vodenu površinu u kojoj bi se medvjedi mogli kupati. Posjetiteljima bi bio omogućen pogled na medvjede u razini očiju.

– Vrlo atraktivan projekt bio bi i izgradnja nove nastambe za morske lavove. Oni bi dobili puno veću nastambu i bazen sa staklenim zidom tako da bi mogli vidjeti i njihove podvodne vratolomije. Umjesto sadašnjeg bazena za morske lavove napravili bi veliki edukativno-interaktivni park za djecu. U planu je i nastamba za pingvine, koji bi također postali stanovnici Zagreba, i ponovno nabavljanje žirafa u dijelu parka koji bi se preuredio i nazvao Afrička savana te bi se u njega smjestile i antilope i nojevi – priča Tihomil Matković, dodajući kako zapravo sve ovisi o natječajima za Europske fondove. Kada neki od odgovarajućih natječaja bude raspisan, na njega će aplicirati. Navodno se novi raspisuje u travnju… Tada će znati koji projekt će se moći provući kroz propozicije…

Ljudi. Svaka čast. Tako se razmišlja i tako se razvijaju projekti. Potpuno sam impresionirana.

A impresionirana sam i sa svim novim sadržajima u Zoološkom. O kafiću i restoranu već sam vam bila pričala. Impresionirana sam s novim dalmatinskim pelikanima, ugroženom vrstom koja je nedavno stigla iz Velike Britanije i vratila se u svoju domovinu, makar 300 km sjevernije od svog prirodnog, nekadašnjeg, staništa. Nije im hladno i žele biti u jezeru, iako bi po pravilima cijelu zimu trebali biti na zatvorenom. Uživaju u svojoj pradomovini, valjda ima nešto u genima… Nemam pojma.

Sviđa mi se pomisao da ću u proljeće moći šetati afričkom volijerom i promatrati ptice bez odrade.

Moći ću isto tako, ući i maziti lemure. Navodnno su jako umiljati i zaigrani. Ne znam da li ću iskoristiti tu mogućnost, ali mi se to sviđa… i još više činjenica da se naš Zoološki jako modernizira i prihvaća svjetske tendencije micanja kaveza i ograda.

– Od nas 80 zaposlenih, 55 je timaritelja i praktički stalno obilazimo i promatramo životinje, organiziramo radionice i educiramo posjetitelje na razne načine, trudimo se da je i ljudima i životinjama što ugodnije. Zato, ako primjetimo da nekoj životinji nešto ne paše, nećemo ništa forsirati. Zato to “dizanje” ograda mora ići jako postepeno i kontrolirano, i radi posjetitelja i radi životinja – objašnjava Maljković.

Pitam ju koje životinje im zadaju najviše briga.

– Male životinje. Recimo više imate posla s jednom malom tropskom žabicom kojoj moraju u stupanj biti idealni uvjeti, nego recimo s lavovima, gepardima i tim velikim životinjama. Njima je najvažnije da su siti. A ove male, za par sati mogu uginuti jer im nešto nije pasalo… Vrlo zahtjevna je i čovječja ribica koju imamo i koja traži apsolutni mrak i konstantnu temperaturu od 4 do 9 stupnjeva. Nju također planiramo u idućoj fazi malo bolje izložiti, ali opet i za to su potrebna financijska sredstva… – priča Davorka Maljković, otkrivajući mi kako najviše problema imaju kada moraju pregledavati devu.

– To vam je magareća narav. Jako je tvrdoglava, ali zato mi sa svim životinjama svaki dan treniramo. I kada ne trebamo, trening izgleda slično kao veterinarski pregled, čisto da životinje ne bi bile istraumatizirane jer uspavljivanje ili izolacija iz “gajbe” je zadnja, zastarjela opcija.

– Kada ih izolirite događa se da ih krdo odbaci i onda im morate osigurati novu obitelj, a to zna biti komplicirano. Zato je najbolje sve preglede i liječenja odraditi u kavezu – kaže.

Satima, ali zaista satima, bih još mogla slušati o raznim životinjama. I uopće mi nije čudno što se klinci navuku i žele svaki vikend, rođendan, školske praznike provoditi u Zoo-u.