Približava se jesen i nova studentska godina. Stanova za klasičan mjesečni najam sve je manje, a statistike kažu da su cijene porasle 10 posto u odnosu na lani… No, što se sve krije iza tih priča…
Na mail mi stiže izvješće Crozzila.coma gdje kažu da je mjesečni najam stanova u Zagrebu od – pazite sad – 20 do 40 kvadrata stoji od 200 do 1000 eura, a da je prosječna cijena takvog malog stana 445 eura.
Ja sam u šoku. Iskrenom šoku.
Ali šok ide i dalje, prosječna cijena stana od 40 do 60 kvadrata u Zagrebu trenutno iznosi 536 eura, stana od 60 do 80 kvadrata 685 eura, a stana od 80 do 100 kvadrata 796 eura. Stoji to u izvješću Crozzile koja navodi da su vrlo slične cijene i u Splitu te da su cijene najma u posljednjih godinu dana osjetno narasle u prosjeku 9 posto.
Čitam to suprugu i oboje se šokiramo. Stvarno, zadnji put kada smo mi bili podstanari cijene su bile dvostruko niže, a opet i to je bio ogroman izdatak za kućni budžet.
– Jel’ se sjećaš kako je proljetos planuo stan u Laništu od moje mame? – pita me suprug i podsjeća na nešto nevjerojatno…
Ovo vam moram ispričati…
Dakle, stavili mi oglas na Njuškalo oko 22 sata. 22.01 prvi poziv, 22.03 već 4 neodgovorena poziva i 3 SMS-a i 1 mail… 22.10 8 neodgovorenih poziva, 20 SMS-ova i 5 mailova…
Ništa nam nije jasno. Idemo provjeriti naš oglas, da nismo možda fulali cijenu, pa umjesto 300 eura, stavili 30 ili da nekom zabunom umjesto fotografija običnog, normalnog stana uređenog s namještajem iz Ikee, Lesnine, Emmezete.. nismo slučajno objavili neki luksuzan s Dbloga.
Nismo. Sve je u redu. Počinjemo čitati SMS-ove i mailove.
“Molim vas, radim do 17 sati i ovo je već 20. i stan kojeg gledam i koji se iznajmi prije mog dolaska. Radim do 17 sati i ako me molim vas možete pričekati, ozbiljan sam, odgovoran i uzet ću stan.”
“Odmah bi uzeli vaš stan, samo nas molim vas pričekajte da dođemo iz Splita, tražimo stan za sina. Došli bi u stan sutra”
“Nadam se da sam prvi. Uzeo bi stan. Nepušač sam, zaposlen…”
“Kada mogu doći pogledati stan? Nadam se da niste već iznajmili?”
Ajme meni.
Suprug se javlja onom prvom, ostale naručuje redom kojem su se javljali, uz opasku da već ima nekoliko ozbiljnih interesenata… i oglas hitno deaktivira.
Dakle, za jedan vrlo normalan stan do jutra je bilo stotinjak poziva, mailova, poruka. Očito smo dosegnuli onaj trenutak kada je potražnja puno veća od ponude, a stručnjaci kažu da se to dogodilo zato što je u Zagrebu buknulo tržište stanova za dnevni najam.
– Prema procjenama nekoliko tisuća stanova je otišlo u dnevni najam i danas je praktički nemoguće više naći stan za mjesečni najam u centru grada. Mnogi vlasnici iselili su svoje podstanare i krenuli u preuređenje i dnevni najam. Možda je takav najam trenutno isplativiji, ali pitanje je trenutka kada će i taj balon puknuti i kada će ponovno biti isplativije imati klasične podstanare koji plaćaju rentu i režije tijekom cijele godine – objasnila mi je Edita Kelečević iz Rea Nekretnina.
I zato ako tražite stan moja preporuka je da zaista budete brzi te da ako zakasnite, a stan vam se baš jako svidi, možda probate podići cijenu…
Vjerujem da bi mnogi pristali… A s druge strane, kada vidim koliko su porasle cijene najma stanova, možda uopće nije ludo i kupiti stan…
Uskoro ću vam ispričati još dvije priče iz mog podstanarskog staža… Ali obje nisu baš ružičaste, nego zaista ozbiljne i treba jako paziti kome se izdaje stan…
I da, znam, fotografije korištene u ovom tekstu, nemaju velike veze sa sadržajem teksta… Ali su mi lijepe i pokazuju kako “utopliti” malo svoj dom, pa bio on i podstanarski…
Svoje lijepe i ružne podstanarske priče slobodno mi šaljite na mail boba@dblog.hr najzanimljivije i najpoučnije ćemo objaviti…
