Ona je doslovno prva generacija studenata koji su završili produkt dizajn u Hrvatskoj. Što je značilo biti dizajner prije 20 godina, a što danas? Popričali smo s dizajnericom Jadrankom Soviček Krpan iz studija Diedra
Sjedim u Le Miki, šarmantnom francuskom restoranu u Teslinoj, i gledam jednu lijepu drvenu vazu s izdubljenim rupama i staklenim epruvetama u kojima je lavanda. Vlasnik primjećuje da mi se sviđa i odjednom ju uzima u ruku, skida epruvete s cvijećem i okreće je…
Ja sam u potpunom čudu, a onda shvaćam da se ta drvena vaza u trenu pretvorila u svijećnjak, a da su s druge, donje strane rupe drugačijeg promjera tako da u njih stanu lučice.
Potpuno sam oduševljena, a onda još i više kada saznajem da je autorica hrvatska dizajnerica Jadranka Soviček Krpan.
Jadranka Soviček? Hm, to ime mi zvuči jako poznato, ali nekako ga ne mogu odmah smjestiti…
Dobivam broj, dogovaramo se odmah za susret. Ponovno u Le Miki.
Ponovno kasnim, ali ipak stižem, a tamo me čeka jedna otmjena dama koje se sjećam sa nekih izložbi, premijera, susreta u HDD-u…
Jadranka, vaš je onaj divan sat koji je ove godine bio izložen na Zagreb Design Weeku?
– Da, drago mi je da ste ga zamijetili – smije se i pokazuje mi portfolio sa svojim recentnim radovima.
Gledam i ne vjerujem. U portfoliju je više od 30 stranica raznih uporabnih, svakodnevnih predmeta.
Vaze, svijećnjaci, satovi, podlošci, kuhinjske sitnice… Pa kada ste to sve stigli?
– U zadnjih godinu dana. Baš sam se zaželjela produkt dizajna. Znate, ja sam prva generacija studenata koji su studirali Industrijski dizajn na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu. Mi smo jedna od onih generacija koja je u cijelu ovu priču oko dizajna ušla s velikim srcem i entuzijazmom, ali jednostavno bilo je prerano.
Trudili smo se, pokušavali, ali nije bilo industije ni tržišta koje bi nas podržalo. Svijest o dizajnu bila je jako mala, a proizvođači nisu bili spremni za suradnju s dizajnerima, bar ne u ovom obliku kao danas.
Svi mi tada smo sanjali da ćemo se zaposliti u nekim velikim tvrtkama i raditi sjajne stvari koje će se proizvoditi, prodavati, kupovati. Ali to se nije dogodilo. Industrije su sve više propadale, proizvođači su prihvaćali samo lohn poslove i sve se nekako naočigled urušavalo.
Ja sam jedna od prvih koja je sa suprugom otvorila naš dizajnerski studio, ali smo se umjesto s dizajnom, vrlo brzo prebacili na računalne animacije, produkciju i film…
Naš najveći projekt na kojem radimo je prvi 3D dugometražni hrvatski animirani film Cvrčak i mrvica. No, s obzirom da je projekt jako kompleksan i zahtjevan, u nekom trenutku mi je trebao odmor… I onda sam opet “otvorila” vrata produkt dizajna… – priča mi Jadranaka Soviček Krpan, kojoj se dogodila ljubav na drugi pogled s produkt dizajnom.
– Jako puno toga se promijenilo. Danas kad dođete majstoru s nacrtima i željom da vam napravi proizvod, on će prihvatiti posao i neće vas gledati nimalo sumnjičavo. Dapače, pomoći će vam da odaberete kvalitetniji materijal, jednostavniji način proizvodnje… Kada s tim istim proizvodom dođete u neki dućan i pokažete im, odmah se dogovarate za prodaju, uvjete plaćanja, isporuku robe, pakiranja… – priča Jadranaka, uspoređujući to s godinama kada je to samo bio san.
– Danas je lijepo biti produkt dizajner. Postoje proizvođači, dućani, a i kupci. Kupci više nisu skeptični prema predmetima koji su Made in Croatia, dapače neki baš njih žele. Žele nešto što je autentično, posebno, pametno, drugačije – kaže dizajnerica čiji predmeti baš odišu tom multifunkcionalnošću.
Vaza koja je svijećnjak, podložak u kojeg možeš staviti cvijet, držač za knjige koji je ujedno i suvenir, posuda za kruh s integriranom daskom za rezanje…
Da ne nabrajam, evo pogledajte radove…
