Kako zabaviti djecu u samoizolaciji i maknuti ih sa ekrana. Naša D kolumnistica Anastasya Raditya Ležaić ima par kreativnih ideja
U ovom trenutku koliko god nama svima bilo teško, ipak najteže je djeci. Ne mogu i ne smiju cijeli dan biti za ekranima. Krećemo sa serijalom tema s kojima predlažemo kako zabaviti djecu u samoizolaciji. Zamolila sam par kreativnih i maštovitih mama da nas malo savjetuju i daju neke ideje. Prva od njih je naša D kolumnistica Anastasya Raditya Ležaić i autorica divnog bloga o putovanjima „Little Footsteps in the Big World“, koja uvijek ima mnoštvo kreativnih ideja.
PIŠE: ANASTASYA RADITYA – LEŽAIĆ
U stanu smo cijelo vrijeme. Očekuje se od nas da od kuće i dalje radimo puno radno vrijeme, djeca su također doma pa postoje neke obveze i program iz škole koje moramo odraditi. I kako da onda radimo? Uz to, stalno smo anksiozni, u strahu…
Belgija je ranije počela s mjerama izolacije. Prvi dan izolacije nam je bio petak 13. ožujka. Da, petak 13. Od tada smo počeli raditi od doma, ili kako ovdje zovu „teleworking“. Djeca ne idu u školu uopće do 19. travnja. Naravno, kao obitelj koja je inače imala rutinu, na početku nam je bilo jako teško prilagoditi se (zapravo, još uvijek je teško). Ali svjesni smo da je izolacija jedini način da prekinemo ciklus razmnožavanja virusa, tako da se držimo preporučenih mjera najbolje što možemo. Iako je još dozvoljena šetnja i bicikliranje u prirodi bez stajanja i sjedenja, pokušavamo što manje to raditi jer parkovi i gradske šume nažalost znaju biti prepuni. U ovom trenutku kada pišem ovaj tekst, potvrđeni slučajevi koronavirus u Belgiji su 4.900, s oko 600 novih slučaja dnevno.
Trenutno nam je svakodnevni cilj da provodimo dan najnormalnije, koliko god je to moguće u ovim trenucima. Naš dan izgleda ovako: probudimo se oko 7 sati kao i inače. Spremamo se i oblačimo iako nikamo ne idemo.
Oko 8 sati, kada muž pripremi doručak, onda idem u svoj ured (koji je zapravo jedan kut u našoj spavaćoj sobi) i započinjem svoj radni dan. Suprug doručkuje s djecom i onda obave tjelovježbu.
Oko 10 sati počinje zvoniti njegov poslovni mobitel i ja onda preuzimam djecu, a on ide u svoj ured (koji je zapravo spavaća soba za goste). U ovo vrijeme odradim barem dva sata ono što je učiteljica moje starije kćer isplanira da radimo kod kuće.
U 12 kuhamo ručak i zajedno ručamo, a poslije toga mlađa kćer ide spavati i starija ima screen time, gleda crtiće dok muž i ja radimo. Tada odradimo i telekonferencije kada je potrebno.
Kada se probudi mlađa kći, realno je naš radni dan završen jer onda ide samo igranje s njima i priprema za večeru. Ali cijelo popodne svako malo smo na laptopu, na mobitelu, pa uz djecu, i tako stalno. Rutinu više nemamo, sve radimo fleksibilno.
Evo nekoliko ideja koje smo već isprobali, dosta je zabavno, a bi djeca mogla neko vrijeme i sama to raditi. Tako možete skočiti do „ureda“ i odgovoriti na nekoliko mailova ili završiti neki dokument.
Poligon: iskoristite sve što imate u dnevnom boravku
Djeca vole izazove, vole se penjati, skakati, spuštati, trčati. Ali što možemo napraviti kada moramo biti doma i ako, kao i mi, živite u stanu bez vrta? E, puno toga možemo! U ponedjeljak je Fridina učiteljica izazvala sve roditelje da doma kreiraju poligon. Ideja je da iskoristite namještaj, jastuke i predmete koje već imate doma, smislite neku putanju u kojoj bi djeca skakala, puzala, penjala se, balansirala, napravila kolute, i druge motoričke vještine. Ja sam pripremila set prepeka i u prilogu pokazujem naš amaterski video u kojem su djeca „odradila“ prepeke u našem dnevnom boravku! Budite kreativni, a djeca će uživati samo tako!
Probajte cosmic yogu, ako još niste!
Kombinacija yoge za djecu i storytellinga, oh da molim! Na youtube-u postoji kanal Cosmic yoga, koji vodi jedna super cura. Svaka epizoda traje oko 20 minuta i uglavnom vodi yogu dok priča priču s efektima. Priča može biti iz poznatih crtića kao Frozen, Pokemon ili Moana, ili poznate dječje priče kao što su npr. Tri praščića i vuk. Dok ispriča priču, poze yoge su prilagođene likovima iz crtića ili njihovim akcijama. Svaki dan odradimo jednu ili dvije epizode, kako kada. Upalim ga na televiziji i svi četvoro odvježbamo u dnevnom boravku. Djeca ih obožavaju, poze im su izazovne, a priče su zanimljive.
Može se vrtlariti i bez vrta, čak i bez sjemenki
Prije zatvaranja škole, Fridina je učiteljica poslala svima kod kuće sjemenke i lukovice, uz upute da je vrtlarenje u planu iz prošlotjednog programa za STEM. Prvo sam pustila kratki video o životnom ciklusu biljaka na stranici BrainPOP Jr., i onda smo zajedno posadili sjemenke krastavaca i lukovice (i ne znam još čega).
Nakon tjedan dana, biljke su već narasle na oko 4 cm visine! Ne mogu opisati uzbuđenje djece. U slučaju da nemate sjemenke, ne brinite se. Ono što volimo raditi je isto „regrow“ ili ponovno posaditi iskorišteno povrće…
Ovo možete lako napraviti s ostacima celera, mrkve, salate, poriluka ili čak ananasa! Ostatke povrća ili voća (donji dio za poriluk, salatu i celer, a gornji dio za ananas ili mrkvu) stavimo u vodu u staklenoj zdjelici ili čaši (da djeca vide kako razviju korijene), stavimo na prozor i brzo možemo opet imati novu salatu, poriluk, celer… neće nikad prestati rasti!
Proučite galeriju infografike sa portala Foodrevolution.org
Slobodno kombinirajte ovu aktivnost s crtanjem, praćenjem i mjerenjem biljaka, vođenjem dnevnika rasta biljaka…
Vjerujem da nije svima lako biti u izolaciji. Nadam se da ova serija mog dnevnika može barem dati neke ideje o aktivnostima za cijelu obitelj. Uskoro se čujemo u drugom djelu, ostanite mi zdravi i maštoviti!
