Davno sam si zaželjela da vidim ovu kuću iznutra. Ispunila mi se želja. Arhitekt Damir Vitković. Lokacija Zagreb, blizu Autobusnog kolodvora.
Točno se sjećam trenutka kada sam ju prvi put ugledala. Tog dana saznala sam da ću postati mama jednom malom dječaku. Bila sam užasno zbunjena. Radosna, ali malo dislocirana. Očekivala sam djevojčicu i ta vijest me totalno zbunila jer nekako nisam očekivala da ću nedjelje provoditi na utakmicama. Ali i to je cool. Govorila sam si, život je uvijek nepredvidiv.
I tako hodajući po jednom sasvim neatraktivnom kvartu. U gustišu trošnih malih kuća u blizini Autobusnog kolodvora, odjednom se ispred mene stvorilo ovo.
Ljubav na prvi pogled. Tako obična, a tako posebna. Fini detalji koji otkrivaju neotkriveno. Bit će to poseban mali dječak. Baš kao i ova kuća. I nekako sam si obećala da ću kad tad sigurno negdje vidjeti tu kuću i iznutra. Baš sam slutila da je jako posebna.
I da, najbolje stvari uvijek se dogode slučajno. Jedan dan pričam s Borkom o nekim lijepim kućama i on mi spomene svog prijatelja, arhitekta Damira Vitkovića.
Pogledam malo što je čovjek radio do sada i instantno se oduševim. Ugovaramo sastanak, a ono slijedi rečenica.
– Molim te nemoj me hvaliti. Možeš napisati da je kuća grozna, nefunkcionalna, možeš me kritizirati, ali stvarno ne volim superlative – kaže mi arhitekt Vitković.
Obećajem da ću se uozbiljiti i da ću napisati, ozbiljan tekst o kući. Ako vam je dosadno, slobodno odmah pogledajte slike i tlocrte.
– Ovo je prva kuća koju sam projektirao. Bio sam mlad arhitekt i investitor koji je inače i sam arhitekt, ali već dugi niz godina u potpuno drugom biznisu, je htio nekog mladog tko će se jako potruditi oko te kuće. I slučajno je prema preporuci došao do mene – prisjeća se arhitekt 2008. godine kada je zapravo započeo proces projektiranja ove obiteljske kuće.
Zgrada se dugo projekirala, o svemu se puno razgovaralo, promišljao se svaki detalj, svaka sitnica u interijeru i eksterijeru, a sve je dovršeno 2014. godine, baš u onom periodu o kojem sam vam pričala na početku teksta.
– S obzirom na okruženje, kuća je zatvorena prema ulici i orijentirana je prema unutarnjem dvorištu. Ambijent je to u kojem dominiraju automobili parkirani pred kućama bez predvrtova i zato smo mi kuću u potpunosti introvertirali prema samoj sebi. Čitavo prizemlje, i vanjski i unutrašnji prostor, je prostor otvorenog dnevnoga boravka. Omeđeno je ogradnim zidom ruba parcele i punim volumenom koji natkriva prizemlje. Dnevni boravak je cjelovit prostor, staklenim pregradama podijeljen na kuhinju s blagovanjem, unutarnji bazen i uređeni vanjski vrt – ispričao je arhitekt, objašnjavajući kako je sam investitor bio jako uključen u proces projekturanja i izvedbe te da je imao priličnu jasnu sliku ugođaja kojeg je htio postići.
Obećala sam da neću pisati u superlatima. Ali sada bih rekla: svjetski.
– U masivnom su kubusu iznad boravka roditeljska i dječje sobe. Prozori su nabori, odnosno urezi, kroz koje se provlači svjetlo i love zanimljivi kadrovi krošnji rijetkih stabala u susjedstvu – objašnjava Vitković, dodajući kako je to kuća za jednu peteročlanu obitelj s troje djece te da kuća ima čak 600 kvadrata.
Pa kao ste to uspjeli sakriti, smijem se? Jer mi kao prolazniku ni u trenu nije palo na pamet da je kuća zapravo toliko velika, s obzirom da se mimikrijski uklopila u niz s malim uličnim jednokatnicama.
– Ma sve se može. Može se i sagraditi i opremiti zanimljiva kuća i za 600 eura po kvadratu. Ne mora sve biti skupo. Pokazat ću vam i takav primjer – kaže Vitković.
Dogovoreno. Do tada uživajte u ovoj fotogaleriji Borka Vukosava.
