Arhitektica Vera Ružić vodi nas u urede uprave Wiener osiguranja koje je nedavno uređivala. Evo što se novog “skriva” na 500-injak kvadrata poslovne zgrade u zagrebačkoj Slovenskoj ulici
Volite urede? I ja. Zato bez puno okolišanja, vodimo vas u prostor od 464 kvadrata u kojem se nalazi Wiener osiguranje, novouređeni poslovni prostor Vienna Insurance Group. Sve o procesu uređenja detaljno nam je opisala arhitektica Vera Ružić.
Piše Vera Ružić
Investitor je htio prilagoditi prostore uprave postojećim zahtjevima te općenito osvježiti prostor. Rastom same tvrtke porastao je i broj članova uprave, te dotadašnji prostor uprave koji se sastojao između ostalog od tri ureda za članove uprave više nije bio dostatan.
Ulaz je bio relativno mračan i nije imao prirodnog osvjetljenja, a rasvjeta nije bila dostatna. Obloge poda bile su već utabane od korištenja. Prostor je bio koncipiran tako da se izlaskom iz dizala na posljednjoj etaži nije na nikoji način prostorno čitalo da se na njoj nalaze uredi uprave, a sam ulaz u nju bio je sakriven iza sobe za sastanke.
Postojeći prostori uprave sastojali su se od četiri ureda članova uprave od kojih je jedan ured bio dislociran od ostalih, te sanitarnog čvora, sobe za sastanke i ureda administracije uprave.
Osnovna ideja adaptacije bila je da se svi uredi članova uprave grupiraju i smjeste po obodu prostora.Želja investitora je bila da se uredi po svojoj površini i osnovnoj opremljenosti međusobno ne razlikuju, odnosno da ne postoji prostorna hijerarhija. Uredi uprave opremljeni su sa radnim stolom i stolom za manje sastanke, no isto tako svaki od predmetnih ureda ima i pripadajuće sanitarije.
Administracija uprave je smještena na dvorišno pročelje, gotovo kako je i bilo u prostoru, ali je prostor veći, te se ukidanjem dotadašnje pozicije sobe za sastanke dobio ne samo veći prostor već i vizualna komunikacija prema prostoru uprave prilikom samog izlaska iz vertikalne komunikacije.
Prostor administracije čine ulazni dio, u kojem je smještena čekaonica za urede uprave, te stražnji dio, uz ostakljeno pročelje gdje se smještaju administratori/ce uprave. Prostor administracije uprave služi i kao proširena komunikacija ureda uprave, a iako izduženog tlocrta igrom u podu, stropu, te uvlačenjem ulaza u urede članova uprave prostor je vizualno podijeljen na tri gotovo jednaka dijela, te se time gubi dojam izduženog, tunelskog
prostora.
Ulazni prostor je prostor čekanja, neobaveznih sastanaka, ležernosti i opuštanja popunjen s ležernim foteljama u neobaveznu formu. Sam prostor koji do tada nije imao prirodnog osvjetljenja sada ga dobiva putem ostakljene sobe za sastanke koja flankira ulazni prostor i smještena je na uličnu fasadu, te putem staklene stijene orijentirane prema dvorištu.
Soba za sastanke ima direktan pristup iz ulaznog prostora te je kako je već i spomenuto
odijeljena od njega putem staklene stijene. Bez obzira na takvo odvajanje sam prostor može se i dodatno zatvoriti i vizualno odijeliti od ulaznog prostora, a ne samo zvučno što je uvijek temeljni zahtjev za takve prostore.
Prostor sanitarija za zaposlenike smješten je na istoj poziciji kao i do tada samo reorganiziran, te se uz njih nalazi i manja čajna kuhinja s pristupom i iz prostora administracije uprave.
Prilikom projektiranja osnovna ideja osim reorganizacije prostora kako bi se sam prostor uprave jasno čitao i dodavanja još jednog ureda bila je osvježiti sam prostor, učiniti ga istovremeno poslovnim no i dodati malo razigranosti i svježine u koncipiranju radnog prostora. Gotovo svakoj prostoriji se pristupalo individualno, u njenom uređenju, no naravno ipak je u konačnici to trebala ispasti jedna priča, a ne niz manjih eklektičnih koje su se eto našle u istom prostoru jedna tik do druge.
Dok smo se još nalazili u fazi tlocrta nekako se sama nametnula ta ideja kosine. Prilikom
projektiranja prostora za sastanke kako bi se razbila potpuna tlocrta ortogonalnost tražilo se rješenje koje se uklapa u sam tlocrt, a da je istovremeno decentno ali i opipljivo.
Kosina koja se desila u tlocrtu u vidu blagog zaokretanja same sobe za sastanke pretočila se i na ostatak prostora i njegovo planiranje pa se i u prostorima s potpuno ortogonalnim tlocrtom ista uvela na druge načine. Tako se ona pronalazi u podu i stropu ulaznog prostora putem promjene boje podne obloge i postavljanjem rasvjete, te umetanjem 3angle fotelja (Grupa) od Prostorie koje su zajedno sa zidom od mahovine zaokružile priču.
U prostoru administracije ista prkosi ortogonalnom prostoru putem stropne linijske rasvjete koja se postavlja dijagonalno u svakoj zoni stropa, ali i samog stropa. Strop je podijeljen kako je već spomenuto u tri osnovne zone koje su odijeljene svjetlosnim stropom.
Dok je svjetlosni strop izveden u istoj ravnini ostatak stropa podijeljen je u šest tlocrtno gledano trokutnih ploha putem svjetlosnih stropova i dijagonalne rasvjete, te su iste izvedene pod nagibom. Takvim tretmanom stropa sam prostor malo je “omekšan”, a istovremeno mu ostaje potpuna funkcionalnost i potrebna ozbiljnost.
U uredima uprave “kosina” je uvedena na vrlo decentan način, bilo putem nakošenog zida,
rasvjete ili nekog drugog detalja. U uredima je ipak bila osnovna ideja napraviti ih ugodnima za boravak. Obzirom da su uredi gotovo identični površinom i funkcijom ideja je bila da ih pokušamo u suradnji s investitorom napraviti personaliziranima odnosno da svaki dobije neki svoj poseban “touch” koji odgovara baš tom članu uprave.
Tako su boje, obloge, ormari, rasvjeta i namještaj bili birani u suradnji sa svakim članom uprave ponaosob, no pri tom je neka osnovna prostorna ideja ostala ista kroz sve
urede.
Glavni prostor za sastanke je, osim već prethodno spomenute kosine u tlocrtu reinterpretiranu kosinu dobio i na ostalim površinama. Samo odjeljivanje prostora za sastanke od ulaznog prostora postignuto je putem staklene pregradne stijene koja je promjenjive visine.
Prostor za sastanke ovih dimenzija koji je namijenjen velikim, službenim sastancima treba zadržati ipak i ozbiljnost i strogoću stoga se ta razigranost koja se događa u preostalom prostoru primjenjuje na stropu putem formiranja gipskartonskih Voronoi sistema – ćelija. Namjerno se išlo na Voronoi sustav koji je zapravo matematička izvedenica odjeljivanja površine putem dijagonala i najbližih udaljenosti između točaka.
Ovdje imamo dvije bitne stavke – dijagonala kao element koji se provlači kroz prostor i matematika kao osnova osiguravateljskog sustava. Taj sustav omogućio je isto tako sakrivanje rasvjete, koja mora biti jaka, unutar prodora između čelija tako da se ona praktički ne čita u prostoru izuzev svjetlosti koju baca.
