Svestrani dizajner Boris Ružić poslao nam je fotografije sa svojih blagdanskih proslavama u Radetićima, ali i jednu divnu, intimnu, istinitu priču… Možda je stvarno vrijeme da svi počnemo više sanjati
Ne znam za vas, ali još sam malo u blagdanskom moodu i rado bi da još malo potraje… Zato ću vam danas pokazati nešto što pomalo djeluje nestvarno…
Zaista bajkovito… Hvala ti Boris što ovu divnu priču dijeliš sa nama…
PIŠE: BORIS RUŽIĆ
“Vjerujete li u bajke? Vjerujte i tada kada pomislite da ne postoje… Treba vječno ostati dijete jer ćete jedino tada iskreno misliti s dušem i punim srcem…
No, krenimo iz početka. Od prosinca, mjeseca slavlja koje kod mene traje cijeli mjesec kada pružamo jedni drugima mir i ljepotu. Slavlje počinje od 10.12. od mog rođendana kojega smo uvijek slavili, bez obzira na siromaštvo.
Dozvolite da vam ispričam jednu crticu iz mog djetinjstva, iskreni i intimni događaj kojeg pamtim…
Bili smo siromašni. Jako. U kući smo sami, tata, brat i ja. Mama je u tom trenutku bila u bolnici. Bio mi je 10. rođendan i tata me upitao što želim. Ja sam poželio tortu na dva kata sa zelenim marcipan listovima. Jedan kat da odnesem mami u bolnicu, a drugi da bude za moje prijatelje iz sela.
Sjećam se da sam skakutao od sreće, tata je došao po mene sa fićom i nakon škole išli smo je naručiti u trgovinu da bude spremna za 10. 12.
Naime, toliko smo bili siromašni da nas očito nitko nije doživio ozbiljno. Došao je taj 10. 12. i pojavili smo se u dućanu… Prodavačice su bile u šoku što smo došli i mrtvo hladno su rekle da torte nema – kao razbila se u transportu…
Određeni momenti ostanu snažno zapečaćeni u nama, što ne znači da ikad trebamo gubiti vjeru, nadu i strpljene…
Ono što vrijedi zadržati je krotkost i dati iskrenu ljubav svima na ovom svijetu jer svi je iskreno trebamo najviše…
Danas sam ispečem toliko puno slastica na mnogim razinama i pošaljem ih na stotine adresa kao što i meni stižu…
Puna je kuća slavlja i ljubavi i sve to započinje sa tim 10. 12. s kojim sve kreće…
I ove godine je stvorena bajka, a bajke su poput magije opčinjavaju nas, zadivljuju, nadahnjuju ljepotom dobra i istine.
A da bi bajka bila potpuna ove godine iz Zadra su pozvani AKA Cresendo, mlada senzacionalna akapela skupina….
Uvod u uvertiru i čaroliju ovog okupljanja izvedeno je kroz emociju pjesme Hallelujah…
U naručju je janje koje nosi simbol blagoslova, mira i ljubavi.
Kako opisati taj trenutak?
To je onaj osjećaj kada u atmosferi čarolije i ambijenta nastane osjećaj hipnoze. Naime, svatko od nas može uroniti u sebe, osjetiti svoje misli i osjećaje te biti sretan kao malo bezbrižno dijete koje nosimo u sebi.
Taj osjećaj treba njegovati i čuvati i to je dodatni razlog da vjerujemo u bajke, kakve god stvari nam se u realnosti događale – bajke uvijek postoje i postajat će vječno.
Za kraj partyja Jakov Šuto iz akapela skupine Aka Cresendo otpjevao je za ovu prigodu pjesmu Higher Love.
Svima nama treba viša ljubav i onda kada ne znamo, a ponekad je upravo ona ispred nas. Ali najbitnije je da je želimo. Nekada će se u životu i prepoznati…
A da bi cijeli blagoslov mjeseca bio u cjelosti upotpunjen onda je tu moj kulinarski nastup blagdanske večeri tihe noći gdje se okupljaju najmiliji.
Noć iz koje ne biste se željeli nikad probuditi jer drugi dan pomislite da je to samo bio san, a ne stvarnost…
Voli vaš vječno budan sanjar.
Boris Ružić “
