Za cijenu malo boljeg putovanja njih dvoje kupili su vikendicu i imanje od cca 3000 kvadrata. Ovo je priča zbog koje će mnogi poželjeti napraviti isto
U ‘ozbiljnom’ svakodnevnom svijetu Antonia Radić Brkan je uspješna poslovna žena koja se bavi turizmom i destinacijskim menadžmentom. Za vikend, Antonia oblači gumene čizme i stare traperice i pravac na Grunth23. Vikendicu pored Ivanić Grada koju je sama sa svojim suprugom i svekrom uredila.
I to doslovno. Bez pomoći majstora i s eksteremno malim budžetom i s tri jasna pravila:
1. “Nećemo se opteretiti rokovima i nećemo forsirati da nam ne prisjedne”.
2. “Sve treba biti u zadanom budžetu, dakle; koristi svoje ruke, youtube alate, pomoć prijatelja, svekra i vikende.”
3. “Kupuj promišljeno, na Hreliću, Britancu, sakupljaj odbačeno, restauriraj, prenamjeni i uživaj u procesu.”
A sada se vraćamo 4 godine u nazad, u doba kada su Antonia i njezin suprug Ivan bili još cura i dečko i kada su onako pravedno – pola pola – za cijenu malo boljeg prekooceanskog putovanja kupili imanje od gotovo 4000 kvadrata i trošnu kućicu tlocrtne površine 50-ak kvadrata.
– Sve se to nekako spontano odigralo. Naime, ideja se rodila iz potrebe da postignemo što bolju ravnotežu između privatnog i poslovnog načina života. Life-work balans svima nam je izazov. Kao suvlasnica agencije za projektni i destinacijski management, dio mog posla čini i razvoj destinacije, kreiranje percepcije kroz autentičan i bogat doživljaj i iskustvo korisnika. Uglavnom, 2016. sam taman započela rad na jednom takvom projektu na našoj obali, a jedan od objekata klijenta usmjerili smo u održivi turizam, povratak prirodi i well-being koncept odmora. Vjerujem da je to budućnost i življenja i putovanja. I upravo tu je krenula ideja da bi se i mi privatno mogli upustiti u tako nešto i učiniti život što kvalitetnijim – kaže Antonia koja je tada po prvi put s tadašnjim dečkom, a danas suprugom, krenula pričati o nečemu što se zove vikendica.
Naime, većina nas pod pojmom viksa ima u glavi neku staru trošnu kuću pretpanu starim namještajem i poljskim wc-om u koju se dolazi roštiljati i eventualno, oni hrabriji, prespavati.
Antonia nije željela to.
– Puno putujem, što zbog posla, što privatno, posjećujem lijepa i zanimljiva mjesta, moji su u Dalmaciji, a suprugovi u Slavoniji i znali smo od početka da ne želimo klasičnu roštilj-
vikendicu, već smo to zamislili kao mjesto ugode u prirodi, lijepo uređen prostor za kreativni izražaj i druženje s dragim ljudima sličnih razmišljanja i životnih navika. I zato smo u Grunth23 krenuli kao u projekt s jasnim pravilima jer u protivnom ne bi bilo isplativo i bilo bi više prazno nego bi se koristilo, što u konačnici nema smisla ni potrebe.
– Nošeni tom idejom dosta smo istraživali slične projekte, čak smo otišli skroz na sjever
Norveške u predivnu kolibu na bračno putovanje. Kada je suprug na oglasu pronašao imanje, priznajem, nisam niti znala gdje je Stara Marča pa sam odmah krenula istraživati okruženje, potencijal, aktivnosti lokalne turističke zajednice. Lokacija je ispala odlična, zagrebačka županija, poznata Marčanska šuma je blizu, označene i lijepe hiking staze, rijeka Glogovnica, vinarije i vinske ceste i nekoliko kleti i seoskih turističkih gospodarstava. Doživljaja sasvim dovoljno za početak.
– Kuća koju smo kupili legalizirana je, davno građena sa svojim manama i vrlinama i nismo
imali previše prostora za intervencije, a da ne ulazimo u velike troškove. Tako je kućica kao i cijelo imanje zadržalo svoj oblik i šarm prošlosti ali smo je prilagodili ritmu i potrebama današnjice, kako bi nama stvaralo ugodu – kaže Antonia dodajući kako su odmah u početku donijeli nekoliko pravila – a da je najvažnije bilo ne preforsirati se – ni financijski, ni fizički.
– Kuća je bila jako trošna i zapuštena, a prvi korak bio je raščistiti ju od silnog smeća. Kupili smo radne skafandere, rukavice, maske i prionuli na rad, kao da nema sutra. Prva dva dana napravili smo početničku grešku – preforsirali smo se. Tada smo donijeli odluku o setu pravila i uređenje vikendice postavili kao Projekt Grunth23 – dakle, nećemo se više preforsirati da nam sve prisjedne. Nećemo si zadavati rokove kada sve mora biti gotovo. Radit ćemo s guštom, a finacijski to znači da smanjujemo broj ručkova, večera i izlazaka vani i da sav taj novac ulažemo u Grunth. To znači da svaki mjesec imamo recimo jedan izlazak s prijateljima i oko 1500 kuna za koje možemo kupiti novu pipu, umivaonik, tepih, madrac… što već treba taj mjesec.
– Od početka smo znali što nam sve treba i kako će izgledati finalni prostor, tako da
smo kupovali i nabavljali stvari postepeno, po sniženim cijenama, što nam je
uštedjelo dosta novaca, a izazvalo veliku radost jer smo ipak kupili ono što smo željeli.
– Znaš, par puta sam se sjetila jednog tvog teksta u kojem si pisala o savjetima za uređenje apartmana. Tada si napisala: ne trebate kupiti najskuplji model pipe, ali barem zato kupite provjerene proizvođače. Zato sam ja bila presretna kada smo Blanco pipu za kuhinju platili 700 kuna – priča Antonia.
Osim zapuštene kuće, koju su polako doveli u red, velikim dijelom sami te uz pomoć
prijatelja i svekra, na imanju su zatekli i divan, ali zapušteni voćnjak.
– Danas imamo šljive, jabuke, višnje, kruške, orahe, lješnjake. Od susjeda nabavljamo jaja,
koke, povrće. Do sada nismo stigli puno novog saditi ali ono što smo zasadili je i ono što volimo gledati i jesti, bilje poput lavande, lovora, mente i ružmarin, a imamo i mali vrt. tj podignute gredice.
– Kod nas nema engleskog travnjaka, sve je divna i divlja cvjetna livada. Vrtlarenju je ovdje
svrha više terapeutska nego zadovoljenje nekakve forme i pravila.
– Grunth23 je mjesto za odmor, opuštanje, druženje i kreativno stvaranje, a zadnjih dana i
odličan home office.
Mogućnost rada iz vikendice, u lijepom ambijentu, okruženi prirodom nam se u ova izazovna vremena izazvana COVID19 pokazalo kao odlična odluka i investicija u koju smo se upustili. Tu imamo mir i prirodu, izolirani smo, a Zagreb nam je na cca pola sata autom – kaže Antonia.
Istina, polako svi počinjemo uviđati koliko su neke druge stvari bitne kod stanovanja. Imati komad svog zelenila i privatnost, neprocjenjivo je…
Uživajte još malo na Grunthu23 i fotografijama Sanje Bistričić…
