Pločnik se ovih dana malo ušminkao. Friško je obojan i svaka vješalica je na svom mjestu. No, koja je tajna Pločnika i zašto je postao omiljeno mjesto u gradu među iskusnim clubberima. Mislim da sam skužila…
Obožavamo izlaske i suprug i ja. Tako smo se uostalom i upoznali. S obzirom da imamo dvoje male djece i bake u Puli, u posljednje vrijeme rijetko izlazimo. Prerijetko. Ali zato imamo frendove koji i danas izlaze. Jedan od njih je Marko.
Redovito ide na koncerte, festivale, partyje, klubove, kafiće… bez problema, redovito, sjeda u auto i odlazi na koncerte i festivale u Pulu, Zadar, Šibenik, Beč, Budimpeštu, Ljubljanu… S obzirom da često putuje poslovno lista D mjesta za izlaske uključuje i Berlin, London, New York, Kubu, Izrael, Stockholm… i tako već desetljećima.
I zato kad on kaže da je neki klub dobar, da je koncert bio odličan, sound vrhunski, atmosfera dobra, onda to ima težinu.
– Ste bili u Pločniku? Sto posto bi vam se svidio. Totalno je cool place za skulirati, popiti popodne pivo. Navečer otići na cugu… Kad god sam bio mjuza je bila odlična, a sve puštaju s ploča, tako da je zvuk baš poseban – priča nam Marko, objašnjavajući kako je to kafić kojeg drži Meniga i ekipa Outlooka, Dimensionsa, Seasplasha, Lost Theoryja i raznih drugih festivala koje smo voljeli u doba dok smo još aktivno izlazili.
Naravno da Pale i ja nismo bili u Pločniku, ali smo se već počeli dogovarati koju subotu ćemo naizmjenice otići… A onda sam skužila da s obzirom da klub radi i po danu te da funkcionira kao normalno mjesto gdje i u 9 ujutro možeš doći na kavu, pitam Borka (Vukosava, fotografa) idemo li pročekirati.
Borko me opet gleda kao da sam pala s Marsa.
– Nisi bila u Pločniku? Ok, moraš ić. Ajde spojim te s arhitekticom Anom Šafar ona je to uređivala i sve će ti objasniti. – kaže Borko.
– Odlično ste pogodili trenutak. Baš smo sada malo osvježili prostor. Naime, kako vikendom ovdje zna biti gužvovito, ogule se zidovi, nešto se uvijek razbije, otkači, strga… Sad smo baš imali prvi mali remont od kada smo ljetos otvorili i klub je opet onakav kakav je od početka zamišljen – priča mi Ana Šafar, arhitektica iz Poop studija koja je zajedno s kolegicom Anom Coce uređivala prostor.
– Nekada je tu bio Konzum i transformacija je morala biti drastična. S obzirom da je prostor podijeljen na tri etaže, logično je bilo da u prizemlju bude kafić, na gornjoj etaži dućan s pločama i uredi, a na najdonjoj etaži noćni klub i prostor za evente i radionice koji se po potrebi može zakupiti i funkcionirati zasebno od ostatka prostora – objašnjava arhitektica.
Vrlo logična, kaže, bila je i odluka da prostor bude koloristički, a opet tamniji, mračniji, ugodniji, a od početka je bila ideja da prostor dobije neke vintage predmete te da podsjeća na klubove iz New Yorka i Ria de Janeirea iz 30-ih godina 20. stoljeća. Želja je bila i da prostor funkcionira kao dnevni boravak u kojem se može popiti kava, popodne pivo, a da se lako može pretvoriti u klub, prostor za evente, radionice…
I uistinu su uspjeli u tome.
Vintage fotelje, raznobojni zidovi, teški “kazališni” zastori, obojeni beton i epoxy, kružni prozor, šank u pločicama, industrijska rasvjeta, fora wc, gigantsko stablo banane… i topli zvuk ploča.
Uopće me ne čudi što se ljudi ugodno osjećaju u ovom prostoru. No, iako sve izgleda tako savršeno jednostavno, ipak se vidi da je prostor uređivao arhitekt s iskustvom, a ne vlasnici koji su kupili kramu s Hrelića i poslagali malo jer je to “tak njima lepo”.
– Velika je uopće zabluda da na Hreliću možete kupiti stolce… Toga već godinama nema, pogotovo ne u količinama da s njima možete opremiti klub. Jedan od najzahtjevnijih dijelova je bio nabavljanje svih tih komada namještaja jer smo željeli da se po koloritu i stilu uklapaju u priču te da klub zapravo izgleda kao prostor u kojem je vrijeme stalo. Kao da ste zakoračili u New York 30-ih godina – kaže arhitektica prepričavajući mi razne anegdote s huntinga namještaja.
– Doslovce smo pikirali jednu po jednu fotelju, stolicu, lampu… Najviše namještaja smo uspjeli nabaviti preko kolekcionara Mod20, a neke smo morali pretapecirati da bi se uklopili u prostor. No, stolove smo sve isključivo projektirali i dali ih raditi. Sve što nam se sviđalo bilo ili preskupo ili nam se pak ništa dostupno nije sviđalo – priča Ana.
Za prostor u prizemlju, zamišljenom kao lounge dio u kojem ljudi uživaju i sjede u foteljama i kaučima, napravljeni su metalni okrugli i kvadratasti stolići Geom, visinom i oblikom prilagođeni prostoru i namjeni, a za donji prostor napravljene su takozvane Stonoge, odnosno stolovi s previše nogu – priča arhitektica.
Previše nogu na stolovima, previše nogu na plesnom podiju. Crveni stolovi i stolci, fotelja srce, crveni ruž i neka indigo haljina na velike šljokice… Smišljam si outfit…
Al, bez zafrkancije. Jedva čekam jedan dobar izlazak u Pločnik… jer koliko god on bio ok po danu, nekako mi izgleda da je noću puno veća fora…
Ako se pitate gdje večeras, možda se i vidimo.
Evo i galerije fotki… Borko Vukosav.
