Kažu da su arhitektima kuće poput djeteta. Posebno kada su to prve realizacije te kada kuća ispadne baš onako kako je bilo projektirano… Danas vam pokazujem jednu takvu kuću mladog splitskog arhitektonskog ureda Archaos. Idemo na Vis
Postoje arhitekti koji se groze projektiranja kuća s kosim krovom. Postoje investitori koji isključivo žele tradicionalnu kuću s kosim krovom, isto kao što postoje oni koji isključivo žele ravni krov i suvremeno oblikovanu kuću. S druge strane, tu su i prostorni planovi koji definiraju nagib i vrstu krova te praktički u mnogim slučajevima uvjetuju sam izgled kuće… Postoji tisuću situacija – a o njima ovisi da li se kuća uklopila u prostor ili nekako odudara od konteksta.
Danas vam pokazujem jednu kuću na Visu koja je vrlo zanimljiv primjer spoja tradicije, arhitektonskog naslijeđa otoka i suvremenosti.
Kuća ima jednostrešan kosi krov, kamen i grubu žbuku na fasadi, male otvore koji priliče tradicijskoj mediteranskoj arhitekturi i obrani od bure, hladnoće, vrućine…
A ipak tako je suvremena, moderna, upečatljiva…
Evo što o kući kažu sami arhitekti Srđan Ostojić, Toni Kerum i Krešimir Ćavar iz studija Archaos.
“Kuća Rogač smještena je u gradu Visu na istoimenom otoku. Izgrađena je na strmoj parceli na sjevernom obronku iznad viške luke i povijesnog grada. Kuća je okružena brojnim stogodišnjim rogačima po čemu je i dobila ime, a vizurama je orijentirana prema veličanstvenom pogledu na idiličnu uvalu i more. Arhetipski monolitni volumen kuće, izveden u grubo isklesanom kamenu, uzdiže se iz prirodne topografije strme padine i gustog okolnog zelenila, a svojom formom kuća asocira na obrambenu višku kulu u neposrednoj blizini.
Igra otvora na kamenoj fasadi kuće rezultat je promišljenog stupnjevanja različitih vizura i razina privatnosti svih unutrašnjih prostora kuće te vanjskih terasa, lođa i balkona. Na taj način ostvaren je kontinuiran i snažan dijalog s okolinom u kojoj kuća nastaje, potencirajući kontrapunkte ambijenata introvertiranosti i ekstrovertiranosti.
Oblikovanje manjih razigranih dubinskih otvora prozora na kući pruža se osjećaj špiljske zaštite, a veći otvori, na koje se nastavljaju vanjski prostori terasa i balkona, kadriraju spektakularne panoramske vizure. Rezultat ovih kombinacija je meditativna smirenost i atmosfera mjesta.
Izvorni viški kamen, kao sirovina za gradnju kuće, daje temelj sigurnosti i stabilnosti. U sinergiji je s brušenim betonskim pločama i plohama od kojih su izvedene konzolne terase, balkon, most prema kući, staze, lođa te krovna površina. Ove ploče su koncipirane tako da iz kamenog volumena kompozicije kuće izlaze kao prekinuti mostovi, stvarajući međusoban dijalog različitih materijala i formi te veze kuće s vanjskim svijetom.
Odabrana materijalnost kuće povezana je memorijom građenja, simbiotički spajajući arhaično (kamen) i suvremeno (beton). Kuća kao fragment poštiva formalne i konstruktivne veze s povijesnom jezgrom grada Visa.
S južne strane parcele kuće prolazi prometna viška obilaznica. Izrazito strma padina parcele te odmak linije građenja generirali su projektiranje betonskog mosta do kuće, kao jedinog prometnog pristupa objektu. Južno pročelje kuće orijentirano je prema cesti te zbog toga u potpunosti zatvoreno, oblikovno reducirano samo na 2 otvora: glavni ulaz u kuću naglašen mostom te drugi, sporedni ulaz, naglašen dugim vanjskim stubištem zasječenom u strmom terenu.
Na najvišem katu kuće nalazi se glavna spavaća soba sa svojom kupaonicom i zaštićenom krovnom terasom, s koje se pruža pogled prema jedinstvenoj viškoj vizuri i srednjodalmatinskim otocima.
Na istom je katu i spremište za bicikle pozicionirano pokraj ulaza. Konzolno stubište s drugog kata vodi prema donjem, prvom katu, na kojem su smještene dvije spavaće sobe s vlastitim kupaonicama te zasebnim pristupima balkonu i lođi.
Do „prizemlja“, odnosno kata dnevnih prostorija na etaži ispod, vodi monovolumen drvenog stubišta pod kojim su skriveni kupaonica i spremište. Zajednički prostor dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice otvara se prema prostranoj konzolnoj terasi kao središnjim zbivanjem ljetnih aktivnosti u kući.
Terasa utopljena u okružujuće zelenilo iskorištava sjenu i hlad kuće za vruće ljetne dane, ali i preostale zrake sunca s istoka i zapada. Najniža etaža kuće sadrži konobu – prostor za druženje i relaksaciju s vinotekom, otvarajući se na sjenovitu ljetnu kuhinju pozicioniranu ispod konzole gornje terase.
Ovako projektiran prostor formira zonu intimne vrtne terase, uz koju se nalazi monolitni betonski bazen okružen bogatom vegetacijom rogača i zaštićen od okolnih pogleda.
Namještaj i stolarija u interijerima izvedeni su od hrastovine, a zidovi su obrađeni grubljom žbukom. Završna obrada materijala doprinosi skulpturalnom oblikovanju građevine referirajući se na prisutni duh mjesta.”
