Danas vam pokazujemo transformaciju – jedan stari mlin u Portugalu kojega je preuredio arhitekt Bruno Lucas Dias. Arhitektice s bloga Upgradesign ispričale su vam zašto je taj mlin dobar primjer i kako preuređivati s minimalnim intervencijama
Petra voli arhitekturu, dizajn i fotografiju. I dobru glazbu. I koncerte naravno. Tina isto voli arhitekturu, ali voli i fino pojesti i popiti, i kako kaže, praviti se da razumije knjige koje čita.
Obje su arhitektice i rade u uredima u Zagrebu, a u slobodno vrijeme vode upgradesign.blog, posvećen dizajnu doma. Pišu i o procesu projektiranja i o pravilima funkcionalne organizacije i o materijalima i o namještaju. Svemu potrebnom prije i tijekom (pre)uređenja stana. Petra i Tina naše su nove D gošće, pogledajte što su nam pripremile… Ovo je priča o mlinu u koji su se zaljubile na prvi pogled…
Prvo kratko obrazloženje arhitekta, Španjolca Brune Lucasa Diasa, a potom Petra i Tina s upgradesign.bloga.
Arhitekt: Bruno Dias arquitectura
Lokacija: Fragas São Simão, Portugal
Površina objekta: 55 m2
Godina projekta: 2016.
Fotograf: Hugo Santos Silva
„Rekonsktrukcija je bila strogo ograničena budžetom, a cilj maksimalno iskoristiti postojeće elemente kuće – napuštenog mlina. Stoga su intervencije na pročelju svedene su na zamjenu prozora (novim drvenim prozorima s dvostrukim ostakljenjem) i toplinsku izolaciju krova, a projekt je fokusiran na interijer. Prostor je podijeljen na četiri funkcionalna dijela: odmor, higijenu, blagovanje i razonodu. Prostorije su organizirane s obzirom na funkciju, potrebu za dnevnim svjetlom, i s namjerom postizanja osjećaja udobnosti.“ Bruno Lucas Dias, arhitekt
Kako stari mlin, sagrađen od kamena, u šumi, uz slap rječice, preurediti u divnu lokaciju za odmor?
Ok, znamo, naravno, da gotovo nitko ne posjeduje takvu kućicu. Ako i posjeduje, davno ju je namijenila ili namjenio upravo turizmu.
Zato ovaj članak nije o nečemu prekrasnom što gotovo nitko od nas nikada neće imati. Ovaj članak je o izvrsnom principu renovacije, koji je i impresivan, i minimalno invazivan. Čuva zatečeno stanje, ali ga prilagođava suvremenom turistu. I koji bez zabune odvaja novo od starog. Ne pokušava uvjeriti posjetitelja da je sve što vidi desetljećima tu, iako nije.
Interijeru se često pristupa kao scenografiji, organiziranjem zapravo potpuno izmišljenih scena. Starinski, industrijski, orijentalni štih.
Možda to nije pogrešno. Osobito u ugostiteljstvo, gdje interijer je, i trebao bi biti, dio brenda, a izdvojiti svoju ponudu od ostalih i stvoriti posjetitelju ambijent koji će mu ostati u sjećanju, je svakako cilj. Pa ipak, i interijer surađuje sa svojom okolinom. Na ambijent utječu i ulice kojima hodate prije nego što uđete u prostor, i ljudi kraj kojih prolazite, i prostor koji vidite kroz prozore ili staklene stijene.
U arhitekturi, i dizajnu interijera, volimo iskrenost.
Suptilna intervencija ovdje turistu nije umanjila ni doživljaj prirodnog okruženja, ni svijest o trajnosti kuće. Dapače, sve ono što je zatečeno prije renovacije naglašeno je upravo izostankom distrakcija poput agresivnih materijala ili nepotrebnih ukrasa.
Arhitekt, Bruno Lucas Dias, je za osnovni materijal odabrao ploče borovine, najprisutnijeg drva u okolici. Neodoljiv je taj kontrast savršeno ravnih bijelih ploha zidova i stropova; oštrih, jasnih linija drvenih ploča; i vidljivih godova i čvorova.
Interijer apsolutno pripada sadašnjosti. Uvijek će biti jasno da je tu do promjene došlo negdje oko 2017. godine. I to je važno. Jer iako je godišnji odmor vrijeme odvajanja od svakodnevnice, teško nam je, barem većini, odreći se standarda na koji smo navikli. Jer volimo prozračnost i svjetlo. I osjećaj da smo ušli u u čist, održavan prostor.
Jednostavnost održavanja iznajmljivaču čini veliku razliku. A gledano iz perspektive posjetitelja, ovakvi gotovo minimalistični interijeri već na prvi pogled odgovaraju na pitanje „Jesam li nešto zaboravila?“ – nezaobilazno prilikom napuštanja mjesta boravka. Sitan detalj, ali nama upečatljiv jer vjerujemo da dizajn olakšava svakodnevni život, ako se i o malim problemima vodi računa na vrijeme.
A Bruno Dias je ovdje vodio računa o svakom detalju. Prostor je organiziran sa samo dva elementa – lamelom koja sadrži kuhinjske elemente i radni prostor, i umetnutim volumenom koji sadrži kupaonicu i razdvaja prostor boravka od prostora za spavanje.
U toj geometrsijskoj igri ravnih linija i ploha, oko se zaustavlja na zatečenom, nepravilnom otvoru u zidu koji vodi prema sobi. Nije li to izvrstan trik za, ne dodavanje, već zadržavanje starinskog šarma?
