Oni su profesori koji su svom djetetu htjeli osigurati dobro školovanje i sretan početak… Ovo je priča koju jako volim.
Danas vas vodim u jedan stan zbog kojeg volim svoj posao najviše na svijetu. Stan koji nam više govori o ljudima koji su ga stvarali i koji je puno više od cigli, pločica, namještaja… Stan koji nam pokazuje da je život lijep i da postoje dobri, dragi, normalni ljudi koji žele svima dobro…
Priču počinjem u stanu u Medulićevoj ulici. Stanu kojeg su Zrinka i njezin suprug Danijel uređivali s mnogo pažnje i ljubavi.
Dolazim do stana i odmah se zaljubljujem u zgradu. Stara je to secesijska zgrada sa štukaturama, ornamenima, sto godina starim pločicama… održavana i lijepa, preko puta 7-ice, jednog od meni i danas najdražeg zagrebačkog kafića.
Penjem se na kat i dolazam do vintage apartmana. Stana od 60-ak kvadrata kojega su Zrinka i njezin suprug sami uredili i ovih dana počeli iznajmljivati za dnevni najam. Jedna od prvih stvari koju u stanu vidim su pločice… Pločice koje se tako fino nadovezale na tu divnu povijest donjogradske zgrade…
– Suprug me zeza da sam dulje birala pločice, nego muža. Ali zaista da, ogroman je izbor, i teško je izabrati… Zato sam na kraju izabrala iste pločice i u kuhinji, kupaonici i wc-u. Da sam morala još neke birati, mislim da bi me muž vječno zezao – smije se Zrinka, inača psihologica i profesorica na Hrvatskim studijima kojoj su hobi interijeri.
– Znaš Boba, meni tvoj Dblog dođe kao terapija. Terapija lijepim, to nam svima treba – smijemo se i zapravo ne možemo vjerovati koliko zajedničkih tema imamo…
Pričamo o svemu. O odgoju djece, rodnoj Puli, vezama, zajedničkim prijateljima, nekim davnim izlascima… interijerima.
– Ja jako volim tu skandinavsku jednostavnost, prozračnost i udobnost, ali opet istovremeno i toplinu, udobnost. Naime, iako je ovo stan koji je prvenstveno za iznajmljivanje, uređivali smo ga kao za sebe. Upravo onako kako bi voljeli odsjesti u jednom gradu poput Zagreba. Apartmanu koju je udoban, pomalo starinski, a opet nekako s karakterom – ispričala je Zrinka koja je uz supruga veliku pomoć imala i u dizajnerici Lidiji Jović koja inače radi u Ikei.
– Lidija nam je jako puno pomogla u takozvanom flowu stana, u tome da stan bude ujednačen i da se čovjek u njemu osjeća ugodno. Važno nam je ono što je uživo, a ne samo na fotografijama. Željeli bi postići da se gost iznenadi kako je uživo sve nekako veće i prostranije, finije, nego na slikama.
I uistinu, puno je važnije ono što je u nama, nego na nama, no mnogi to još ne kuže… Zato bi mnogi od ove kvadrature napravili dva manja stana, poslikali sa širokokutnim objektivom i stvorili iluziju prostranosti…
Zrinka i Danijel nisu takvi ljudi. Njima je važno da naprave ono što misle da treba napraviti…
– Ja sam godinama putovala kao backpackerica i spavala po hostelima. Taj smještaj za taj novac bio mi je prihvatljiv i nisam se osjećala prevareno. No, znam kako sam se osjećala kada bi unajmila nešto skuplje i povjerovala da je to nešto finije… koje bi to bilo razočarenje – priča mi Zrinka i vodi po stanu.
Kuhinja, kupaonica, wc, dnevni boravak s blagovaonicom i velika spavaća soba od koje bi mnogi napravili sobu s galerijom i stavili još pokoji krevet…
– U pravu si, stan je i imao galeriju, ali mi smo je demontirali i odlučili ne raditi masovku, nego nešto profinjenije, kvalitetnije. Zagreb je krcat airbnb-ova i stanova za najam i mislimo da se čovjek mora izdvojiti s kvalitetom. Ovo i nije ta prva zona turista, tako da tko želi odsjesti kod nas, mislimo da želi nešto mirnije, manje napučeno, manje turistički… – kaže Danijel, također profesor, ali na Kineziološkom fakultetu.
– Znaš Boba, nas dvoje smo profesori i mi nikada nećemo zaraditi milijune. Nisu to takva zanimanja… A opet htjeli bi jednog dana pustiti nešto svojoj kćeri, omogućiti joj dobro školovanje, zdravi start… I zato smo odlučili iskoristiti tu prednost stabilnog posla i kreditne sposobnosti i dići kredit. A onda za 20 godina, kada Lena naraste, imat će svoj stan i neki polog za samostalan život – pričaju.
Slušam ih i oko srca mi je tako milo i toplo.
Zrinka i Danijel hvala vam ovoj divnoj priči i sretno vam s Vintage apartmanom.
A sada uživajte u ovom divnom stanu i fotografijama talentirane Sanje Bistričić.
