Ovo je Zagreb, jedna stara, vrlo obična zgrada u blizini Ilice i Črnomerca. A ovo je jedan od najposebnijih stanova koji se rentaju u Hrvatskoj i uredila ga je Iva Letilović. Da, ona D arhitektica.
Postoje žene koje imaju kultni status na arhitektonsko-dizajnerskoj sceni i kojima se jako dive i muški kolege. Jedna od njih je Iva Letilović, arhitektica od 40-ak godina koja uglavnom radi ozbiljne, važne, povijesno slojevite projekte. Knežev dvor u Zadru, Stalni postav antike, Memorijalni centar Škabrnja, Cromaris, Kneževe krletke… samo su neki od tih projekata koje je projektirala, uglavnom sa suprugom Igorom Pedišićem. No, tu je i mnošto drugih manjih projekata poput Croatian Design Superstorea za prijateljicu Iru Payer, kuća za odmor na Silbi i projekt 5 kućica za koje je sa suprugom dobila brojne stručne nagrade.
Piranesi, Nazor, Galić, Bernardi, Cemex, Luigi Cosenza… dovoljan razlog da prije sastanka s njom imam laganu tremu. Krećem skoro sat vremena ranije, no, na kraju nekim čudom opet kasnim. Ona me čeka ispred zgrade, sjedi na stepenicama, sasvim skulirana i na telefonu. Odmah je srdačna, nasmijana i nekako jako cool. Baš prava frajerica.
– Zapravo ti je priča jako jednostavna. Ovo je stan od mog dragog prijatelja, a s obzirom da on više ne živi u Hrvatskoj, odlučio ga iznajmiti. Naime, dok je studirao, puno je vremena provodio vani i nikada se ovaj stan nije dovršio. Kada ga je kupio prije desetak godina to je bio standardan dvoetažan stan s gomilom hodnika i nekih malih prostorija. Mi smo ga tada ugrubo sredili. Porušili smo sve te hodnike i napravili od njega prozračan dvoipol etažan stan s velikim staklenim stijenama i s puno svjetla – priča Iva Letilović i provodi me kroz jedan od najuzbudljivijih stanova u Zagrebu.
Uz zapadni zid kuhinja s poluotokom, malo spremište i wc, skriveni ormari. S druge strane par stepenica i dnevni boravak s ogromnim balkonskim vratima i pogled na grad.
Usred prostora su predivne elegantne čelične stube, soba sa staklenim stijenama i kupaonica…
Da sam solo ili bez djece, odmah bi ga sad rentala.
– Evo, baš ga ovih dana planira početi iznajmljivati – priča mi Iva Letilović, jedna od rijetkih Zagrepčanki koja se preselila iz većeg u manji grad, u Zadar.
A zapravo ste glavninu stvari napravili u toj prvoj renovaciji, prije 10-ak godina, a ova druga je zapravo samo stilska, jel tako?
– Da, sada smo napravili kuhinju, dio ormara, nabavili stol, stolice, police, trosjed, lampe, fotelju… Ali prostor nismo mijenjali, samo smo ga opremili s namještajem i malo sve dovršili i pofriškali – priča Iva.
Ikea, Ikea, pa opet Ikea… dakle ništa ekstravagantno, ni skupo. Lusteri od 100 kuna, fotelja od 300-tinjak, trosjed oko 2200 kn…
Zapravo je ovo savršen primjer stana koji pokazuje da je prostor taj koji je luksuz, a ne namještaj. Tu može stajati jednako tako i B&B Italia i Bulthaup ili vintage s Hrelića i zapravo će stan biti isti… Razmišljam, tek kasnije shvaćam da pričam naglas.
– Da, volim raditi takve interijere kod kojih je dekorativnost suvišna i nebitna, nego proizlazi iz arhitekture – objašnjava arhitektica. I savršeno joj to uspijeva.
Ne mogu zamisliti bolji komad “dekoracije” od ovih art stuba ili galerije sa spavaćom sobom odijeljenom staklenim stijenama.
I suštinski je to to. Ispričala sam vam priču o ovom stanu… Ali zato Borko nije.
Evo Borkove galerije, uživajte…
