Oni su kupili stan nakon što su vidjeli pogled. Pogled nije na katedralu, ni na gradsku panoramu, nego u zid. Pravi featured wall koji se mijenja u skladu s prirodom. Vodim vas u jedan neobičan zagrebački stan
Vjerojatno su mnogi od vas u blagdanskom moodu. Ja još nisam. Još uvijek sam mislima u jeseni i nekako teško se još rastajem od nje. Jednostavno ne pamtim jesen s toliko boja kao što je bila ova. I zato sada kada je stvarno i tehnički kraj jeseni, pokazujem vam jedan stan po kojem ću je pamtiti.
Stan u kojem možeš uživati u jeseni, lišću, prirodi, bojama…
Naime, vodim vas u jedan vrlo neobičan stan. Stan u Istarskoj ulici u Zagrebu u kojem žive Sara Ursić, Janko Velnić i njihova kći Anika. Odnosno, arhitekt koji po mnogima radi najbolje 3D-ove u gradu i šire i antropologinja i sociologinja koja predaje kolegij sociologija stanovanja.
– Jako je zanimljivo proučavati ljude kako žive i što im je važno u njihovim domovima. Naša postojeća literatura o tome prevedena na hrvatski je prilično štura i zastarjela. Što nam zapravo znači podatak da netko u kućanstvu ima vodu, struju, wc, internet…? Zapravo ne puno, pogotovo ne o onome što je bitno – pričamo Sara i ja i smijemo se koliko je zapravo njihov stan jedan potpuno netipičan hrvatski stan.
– Da, Hrvati vole stanove s puno soba i bez balkona i lođa, a ako ih i imaju, onda ih pretvore u još jednu sobu ili im služe kao spremište za bicikl ili za sušenje robe. Naš stan čista je suprotnost, iako i mi muku mučimo s manjkom prostora.
No, zapravo mi smo naš stan kupili radi terase i ovog pogleda kojeg imaš iz dnevnog boravka – priča Sara prisjećajući se dana kada su prvi put ušli u ovaj stan.
– Stan smo tražili dosta dugo i zapravo smo imali par ulica koje su nam dolazile u obzir jer nam je lokacija bila visoko na listi prioriteta. S druge strane, jako nam je bilo važno u što ćemo gledati. Stan s pogledom u Zagrebu je zapravo jako teško i skupo naći, a Janko s obzirom da je arhitekt i da zna jako puno takvih slučajeva, nije želio da kupimo stan ispred kojeg će nam za koju godinu niknuti zgrada. Također, kao što znaš, nismo neki ljudi koji baš jako obožavaju dekoracije…
I kada se sve to zbroji, uopće nije teško povezati zašto smo se odlučili za kupnju stana s ogromnom staklenom stijenom i vrtom ispred nje kao glavnom dekoracijom stana – priča mi Sara, smijući se kako su vjerojatno oni jedni ljudi koji su se potpuno oduševili pogledom u zid.
– Čim smo ušli u stan Janku je to bilo to. On se oduševio pogledom i odmah je vidio da ćemo si napraviti zen garden i duguljasti bazen ispred dnevnog boravka. Do danas nismo napravili taj bazen, a vjerojatno i nećemo, no svejedno, uživamo u našem vrtu i polako sam nakon ovih 5-6 godina ponosna na naš vrt i svoj napredak u uzgoju biljaka – priča mi Sara, inača prijateljica koju znam još iz studentskih dana.
Čekaj, vi, odnosno ti, si kultivirala sve ove biljke?
– Da, kad smo došli zaista je ispred bio samo betonski zid i rupa za bazen. Razgovarala sam s puno agronoma i stručnjaka, a nažalost puno biljaka mi je u tom procesu i uvenulo, ali polako vrt sada poprima izgled koji smo željeli dobiti. Naime, htjeli smo ispred sebe imati “zeleni zid” koji će se mijenjati ovisno o godišnjim dobima i koji će biti jedna velika prava živa slika koju gledamo iz interijera. No, opet htjeli smo da nam vrt ne bude previše zahtjevan i da ne iziskuje previše njege, a opet da djeluje onako prirodno, kao jedna mala džungla – priča mi Sara.
I uspjeli ste, prava mala urbana džungla, smijemo se.
– Boba, ovaj naš stan ti je kao ona priča o postolaru i njegovim cipelama. Ima još hrpa stvari koje bi voljeli napraviti, kupiti, promijeniti, nabaviti… – priča mi Sara, prekidam ju i govorim:
Pa naravno, uvijek je tako, ali to je valjda ta ljepota življenja, da uvijek nešto želiš i da se te želje stalno nadopunjuju.
– Da, i tek kada kreneš živjeti u nekom prostoru, vidiš što ti zapravo uistinu treba. Nama recimo nije bilo ni na kraju pameti koliko će nam dolazak djeteta promijeniti život i životni prostor. Tek tada smo shvatili da nam treba puno više ormara i prostora za odlaganje, puno veća dječja soba… Nevjerojatno je koliko jedno malo dijete ima igračaka, odjeće, stvari, vozila…
Da danas kupujemo i uređujemo stan vjerojatno bi ga napravili s puno više mjesta za odlaganje, a i s većom dječjom sobom jer djeci ipak treba prostor za igru i druženje s prijateljima – priča mi Sara.
Koji ti je omiljen dio stana?
– Obožavam svoju kuhinju. Jako je funkcionalna, lako se održava, čisti i kada bi opet kupovala ponovno bi izabrala radnu ploču od kerrocka, zaista je praktična – priča mi Sara, cura koja stvarno obožava kuhati.
A Janku?
– On voli sjediti na ovom kauču i gledati u prozor. Nevjerojatno je koliko zelenilo odmara, čak i kada samo gledaš u njega kao u sliku – priča mi Sara.
Uživajte u Sarinom i Jankovom pogledu i galeriji slika Borka Vukosava.
