Dnevnik adaptacije: četvrti dio. Marijana u kući ima slapove Nijagare. Terasa je poplavila, voda se slijeva posvud…. Sve se mjesecima čeka, no vrijeme za odabir – idemo gledati parket
PIŠE: MARIJANA MIKULIĆ
I tako, čekali smo samo da konačno bude odobren kredit i ooodmah krećemo s radovima. Od odobrenja kredita prošlo tri mjeseca a mi ni izvođača nemamo dogovorenog. Bože, smiluj mi se!
Vjerovali ili ne imam ja sjajnog majstora, Marija koji nam je u stanu radio najprije komplet rušenje zidova i keramiku u renovaciji kuhinje. Zatim drugi put: srušio pola stana, pregradio sve što treba, kupaonu i wc komplet porušio i od cijevi do keramike i sanitarija napravio, sve to za dva tjedna. Poštujući financijski okvir, gospodin čovjek, iza sebe džogerom obrisao stan.
Zašto mi ne radi Mario? Jer kad je kredit odobren, u lipnju, Mario je rekao da je zauzet do listopada, i meni se to činilo predaleko za čekati. Evo došao rujan, Josip i tata sve porušili, iznijeli, u čisto gradilište nitko ne može ući jer neki nikako da kompletnu ponudu slože da znamo cijenu radova, a neki lupaju takve cijene da pamet stane.
No, imamo mi sada puno veći problem od biranja izvođača! Krenule su kiše, a u rušenju svega, izvađene su i ploče s velike terase u potkrovlju, kao i kompletna izolacija. To smo zamislili sve raditi nanovo budući je to terasa rađena 1968., kako bismo bili sigurni da nećemo imati vlage i prokišnjavanja u novo rađeni interijer.
Kiše ne prestaju, cerada koju smo stavili je pustila, a mi stojimo i gledamo, potpuno nemoćni pred prizorom vode koja se u slapovima slijeva niz zidove, niz strujni kabel u stropu…
Zovem onog lika koji se sam javio za radove, da pitam za pomoć, kako da zaštitimo kuću?! Dolazi on sa ženom i djecom, pile, bušilice, u pola sata namontiraju štrike za grede krova, stave ceradu, i imporviziranom nadstrešnicom terase zaštite kuću od daljnje poplave. Tu nekako spontano pada odluka da njima dajemo da nam rade krov i interijer, zidove, jer moj tata je već bio gledati kako su svoju kuću radili, i kaže da je jako dobro to sve. A, gle, rujan je, ja bih za Božić da budemo u kući, samo neka krenu radovi.
Moramo odabrati parket, keramiku, jer se isporuka dosta čeka, kao uostalom i sve nakon one pandemije.
Parket smo Josip i ja išli gledati zajedno, i nekako nam se činilo da bi u tom našem velikom prostoru najbolje izgledao brodski pod. Tu smo bili skroz usuglašeni u startu (bar u nečemu).
U bivšem stanu smo kod renovacije morali stavljati novi parket u jednom dijelu stana. Po preporuci smo parket uzeli u Moparu i bili smo prezadovoljni uslugom i parketom, te smo po inerciji išli tamo i ovaj put.
Boja je bila upitna, ja sam bila sklona svjetlijim nijansama, izbijeljeni hrast i tome slično, a Josip više žućkastim i smeđim nijansama. No, našli smo jednu koja je oboma bila dobra.
Međutim Boba Blašković mi je rekla da ih svakako zamolim uzorke i odnesem doma pogledati u prostoru kako izgleda, jer parket zna izgledati potpuno drugačije na prirodnom svijetlu nego u izložbenom salonu.
Donijeli smo par velikih ploča u kuću, onu boju koju smo odabrali i nekoliko drugih. Boba i ja smo gledale i odabrana boja se činila totalno prežutom u našem prostoru. Neke druge su bile malo previše svijetle ili tamne, ali jedna je bila divna, kao stvorena za naš lijepi veliki dnevni prostor.
Stavile smo tu koja nas je obje oduševila pored one koju smo ranije Josip i ja odabrali u salonu. I kad je Josip došao pitale smo ga koja od te dvije se njemu sviđa, bez premišljanja je pokazao na onu koja se i nama dvjema svidjela.
Nije bilo nedoumice, TREND 140 hrast TREASURE, i visoke bijele lajsne. U Moparu su nam preporučili i parketare i čovjeka koji izrađuje drvena gazišta za stepenice. On je uzeo uzorak parketa i po njemu pobajcao gazišta za naše stepenište, da sve bude usklađeno.
Zbog keramičara koji je probio sve moguće rokove parketari su doslovno na dan montaže kuhinje morali ujutro staviti parket u dijelu gdje je trebalo montirati kuhinju, a u tri dana parket je postavljen u cijeloj kući. I tako je naša kućica već dobila lagano izgled toplog doma. Ali, polako. U trenutku biranja parketa i poplave slapova po kući, do postavljanja parketa smo još mjesecima daleko!
Oooo da, mjesecima! Već sljedeći mjesec sam odlučila mijenjati izvođače, ali otom potom…
U ponedjeljak novi nastavak. Evo linkova na 1., 2. i 3. dio.
