Postoje mjesta gdje je hrana bitnija od interijera, pa čak i ljudima poput mene koji su opasno navučeni na arhitekturu i dizajn. Jedno od takvih mjesta je nedavno otvorena Magazinska klet u Strojarskoj ulici
U blizini Autobusnog kolodvora, nedavno se otvorila Magazinska klet Pri staroj smokvi, inače treća po redu Magazinska klet u gradu. Ime je dobila po tome što je uistinu sagrađena u dvorištu jedne male stare smokve.
Prostrano dvorište, starinski drveni stolovi od punog hrasta, teške drvene stolice s kožnim tapecirungom. U interijeru motivi koji podsjećaju na selo, jednostavnost, tradiciju, korijene… sve po čemu su i ostale Magazinske kleti prepoznatljive.
Sve je tako tradicionalno, obično, jednostavno… a onda stiže hrana i odjednom sve dobiva okuse, mirise, boje…
Na stolu nam se reda takozvani Leskovački voz, svojevrsna preteča “slow fooda” ali naravno ogromnih porcija i vrlo pristupačnih cijena.
Dimljena vješalica, uštipci, ćevapi, gurmanski ćevapi, nekoliko vrsta pljeskavica, obična vješalica, punjena piletina, obična piletina, salata, šopska salata, krumpirići… ne znam iskreno što mi je ukusnije.
Atmosfera za stolom je odlična. Svi se smijemo, dodajemo si hranu, komentiramo što nam je najfinije, međusobno se nagovaramo na prejedanje jer “šteta je, ovo pustiti”.
Onako siti i zadovoljni, započinjemo priču koja me posebno intrigira u posljednje vrijeme: koliko interijeri utječu na našu percepciju?
Da li je hrana ukusnija ako je jedemo iz finog posuđa, je li finija u fensi restoranu ili onom koji nam izgleda “domaćiji”. Da li će nam roštilj biti finiji ako ga jedemo na otvorenom s mirisom drvenog ugljena, za debelim drvenim stolovima ili u moderno uređenom restoranu?
Za našim stolom, žestoka je rasprava na tu temu… Većina zagovara tezu da maneštru i fuže žele jesti u maloj istarskoj konobi u zabačenom selu, grah i puricu s mlincima na Sljemenu, francuske specijalitete u šarmantnom restorančiću s francuskom glazbom, a ćevape i roštilj u ovakvom tipu kleti…
I zaista, ima nešto u tome… Koliko god bila zaljubljena u skandinavske interijere, toliko roštilju ipak paše ovakav ruralni, autohtoni ambijent…
Što vi mislite? Koji su vaši favoriti?