Da li guliti sve slojeve poda ili na njega samo staviti novi parket? Što je to plivajući pod i zašto je on važan? Da li bajcati i restaurirati stari parket ili staviti novi? Masiv ili gotovi parket? Terazzo, pločice ili sve zaliti s mikrocementom? Ovo su najčešće dileme. Evo što smo mi odlučili za našu kućicu
Petak je. Dugi, produženi. I moj tekst o našoj kući će danas biti malo produžen. Zašto? Tisuću stvari se dogodilo. Ovaj tjedan obišli smo jako puno trgovina, pogledali websiteove desetke proizvođača, usporedili jako puno cijena i opcija, naručili puno artikala… No, krenimo s podacima koje bi vam mogle biti korisne.
Danas ćemo pričati o podovima.
Naša kuća zapravo je mali neboderić, viša nego šira. Imamo 4 etaže i svaka ima neku svoju specifičnost i funkciju. Na najdonjoj etaži bit će naš ured s izravnim izlazom u vrt. Iznad ureda je dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja, poviše njih je etaža s dvjema spavaćim sobama i kupaonicom, a u potkrovlju je za sada multifunkcionalna soba s vlastitom kupaonicom koju ćemo prepustiti djeci kada malo porastu.
Najlakše bi naravno bilo sve četiri etaže obući s istom podnom oblogom. Uostalom tako je bilo do sada – posvuda je bio uobičajeni masiv parket riblja kost, a samo u ulazu i u mokrim čvorovima (kuhinja, kupaonica, wc, vešeraj) su bile pločice.
Jedna od stvari u koju sam se zaljubila u ovoj našoj kući je što se vidi da je bila voljena i pažena. Parket nije imao niti jednu ogrebotinu, udubinu od štikli i cipela.
Što kažeš da parket samo pobrusimo, eventualno pobajcamo u neku drugu nijansu i to je to?
Može, ako ćemo zadržati isti raspored, smije mi se suprug i dobro zna odgovor. Nema šanse, bez obzira što se otvara Pandorina kutija.
Naime, čim jedan zid rušiš, otvara se Pandorina kutija radova… Gotovo nikad jedan zid nije samo jedan zid, veže na sebe niz drugih radova… ako ništa drugo, parket moraš preslagivati. Čim preslaguješ, vidiš da to baš i nije u tako dobrom stanju kako ti je izgledalo… a onda kad već radiš…
Jasno je – jedna odluka veže drugu. Zakon spojenih posuda.
Da skratim, odlučili smo mijenjati podove u cijeloj kući. Naravno da bi bilo lakše i jeftinije novi parket lijepiti na stari, no zbog rušenja nekih pregradnih zidova, otkrili smo da naša kuća nema plivajuće podove u svim prostorijama, a tamo gdje ima izolacija se potrošila od zuba vremena, te da je cementna glazura u prizemlju popucala i počela se osipati…
Zašto su plivajući podovi važni?
Zbog smanjenja širenja zvuka. Znate i sami kako se u starijim zgradama čuju koraci dok hodate… Ja sam odrasla u jednoj takvoj zgradi i praktički mi je to normalno, no naravno da to nije današnji standard. Želimo dobru zvučnu izolaciju, da možemo uživati u pjesmi, glazbi, plesu bez da se kućom prenosi tzv. “udarni zvuk”.
Od čega se rade plivajući podovi?
Od sloja cementne glazure koji “pliva” na izolacijskom materijalu, najčešće stiroporu ili tvrdoj mineralnoj vuni, koji se postavlja na nosivu konstrukciju i bočno na rubove uz zidove. Tako se odvaja dio konstrukcije po kojem se hoda i po kojem padaju stvari od nosivog dijela koji je međusobno povezan u cijeloj zgradi.
Očajna sam što na ovaj dio stvari koji se uopće ne vidi odlazi toliko puno novaca, ali nažalost to je jedini način da napravite stvari kako spada jer podove je kasnije najteže mijenjati.
Hoće li se glazura osušiti na vrijeme? Dolazi jesen i zima… Koja je razlika između glazure i estriha?
Nikakva. Glazura i estrih su sinonimi. No, suhi estih i klasičan estrih nisu. Klasična glazura sastavljena je od prirodnoga pijeska, cementa, vode i PE armaturnih vlakana. Standardno se izvodi oko 5 centimetara glazure, a kako bi se brže osušila i pripremila za postavljanje parketa u nju se stavljaju aditivi koji pospješuju sušenje.
Druga varijanta je suhi estrih. On ima brojne prednosti: brža ugradnja bez sušenja, manja potrebna debljina sloja i samim time manja težina. Trošak suhog estriha ovisi o vrsti i debljini suhog estriha te završnih premaza, a jedina mana mu je što je skuplji od klasičnog estriha obično dvostruko.
Mi smo se odlučili da ćemo raditi klasični estrih, a da ćemo ga na tri etaže obložiti parketom i keramičkim pločicama.
Klasičan ili gotov parket? Sekunde nismo dvojili.
Obožavamo Mopar i njihov gotovi parket. Ugradili smo ga u desetke stanova i svi naši investitori, prijatelji, suradnici, kolege… svi su s njim uvijek prezadovoljni.
Btw, Mopar je čudo. To je jedna obiteljska tvornica iz Križevca koja uz razne uspone i padove postoji već nekoliko desetljeća i njihov parket možete pronaći u raznim hotelima, restoranima, luksuznim stanovima diljem svijeta – od Amerike do Japana. Nisu razvikani, ne ulažu velik novac u marketing, ne vole se hvaliti… ali rade prelude stvari i to blisko surađujući s vodećim talijanskim tvornicama parketa.
Naime, Mopar vam vode veliki zaljubljenici u drvo i eksperimentatori. Off the record, oni rade razvoj prototipova za neke od najuglednijih talijanskih proizvođača, smišljajući im nove recepture za boje, tonove, obrade parketa…
Marijana, njihova direktorica, tako je smislila njihovu najprodavaniju boju whisper koja je i moj apsolutni favorit. (Btw tu nijansu parketa možete vidjeti u domu Nataše Janjić (link) i Andree Andrassy (link).
Ni presvijetao, ni pretaman, malo izblijedio i sivkast, a opet s nekim toplim medenim tonom… Jako specifičan, a opet i vrlo jednostavan za kombiniranje. Svaka boja u interijeru paše uz njega, a najbolje izgleda uz crnu, sivu i bijelu kojima daje neku toplinu i zanimljivost. Jasno vam je da nisam ni sekunde dvojila koju boju izabrati.
Dilema mi je jedino bila da li uzeti uljani ili (polu)mat lak.
Naime, većina nas zaljubljena je u uljani parket. Ulje je finije pod rukom, izgleda profinjenije, elegantnije, svilenkastije, pogotovo kada uspoređujete pločicu uzorka uljanog i lakiranog parketa. Lak postoji u više varijanti, polumat i mat najčešće su opcije. Puno ga je lakše održavati zato što ga ne trebate svake sezone uljiti, možete ga čak i oprati, a fleke na njemu se puno lakše čiste. Ulje je osjetljivije, lakše upija tekućine, teže se čisti, ne smije se prati s puno vode…
No, ono što još želim reći je da parket nikada ne treba birati tako da proučavate jednu dasku na stolu ili na zidu. Parket se mora gledati na podu, uživo i to na što većoj površini. (btw, isto pravilo vrijedi i za pločice).
Još jedno pravilo je: što je manje godova i kvrga to je parket skuplji i viša je klasa. Mnogi žele što čišći parket bez kvržica i godova, a onda se iznenade kada im parket izgleda presterilno i malo beživotno.
Najgora je uvreda kada ti netko za skupi parket kaže da je kao laminat, zar ne? Za živost je potrebna dinamika – zato uvijek treba malo pomiješati klase parketa te ponegdje dodati neku dasku s godovima i kvrgrama kako bio pod izgledao životnije.
Koju dimenziju odabrati i koji način slaganja?
Chevron je moj favorit. Ni jedan parket mi ne izgleda toliko profinjen i elegantan kao on. No, baš zbog toga vrlo je specifičan i ne pristaje baš svim prostorima. Chevron voli visoke i velike prostore s puno svjetla…
S druge strane, ovoj kući je divno pristajao parket s ribljom kosti. On nas je i privukao… A opet volim i basic parket slagan kao “švedske daske”.
Nikada nikom ovo ne bih savjetovala, ali mi smo se odlučili na svakoj etaži imati isti ton parketa, ali drugačiji način slaganja i format.
Za etažu s dnevnim boravkom, blagovaonicom i kuhinjom odabrali smo chevron, za spavaću etažu riblju kost, a za potkrovlje “basic” slaganje. Na taj način dimenzije prostora i njihovu funkciju uskladili smo s karakterom parketa. To je vrlo važno pravilo. Ne pristaje svaki parket jednako dobro u sve prostore. Ako su prostorije manje i niže više će im pristajati kraći i uži parket. Velikim open space prostorima pristaju široke daske i dugačak parket. Jedno je donjogradski stan s visokim stropovima, a drugo stan u novogradnji ili kuća u Istri… Svaki prostor ima svoj perfect match.
Etaže su povezane stepenicama s drvenim daskama, što će činiti pauzu između svake te promjene formata i slaganja, tako da neće biti vidljivih spojeva između različitih vrsta parketa.
Istu logiku primijenili smo i u najdonjoj etaži do koje vode betonske stepenice.
Na toj etaži idemo s mikrocementom. Naime, ta etaža ima izravni izlazak u vrt i vjerujemo da ćemo nju najčešće trebati prati od zemlje. Zato nam treba nešto što je jednostavno za održavanje i čišćenje.
Pločice nisu dolazile u obzir s obzirom da će u tom prostoru biti naš ured. Nisam ljubitelj pločica u uredima, dnevnim i spavaćim zonama, ali mi je zato mikrocement super rješenje.
Idući tjedan pričamo o mikrocementu i keramičkim pločicama, a sada vas puštam da uživate u fotogaleriji nekih od meni najljepše slaganih parketa s Pinteresta…
