Dnevnik adaptacije Marijane Mikulić – 3. dio. “Njih dvojica su uzeli malj i u dva tjedna stukli i odnijeli sve iz troškovnika – demotaža i rušenje. Na taj način spasili smo dio budžeta” – prisjetila se Marijana
PIŠE: MARIJANA MIKULIĆ
Dobro, kuća je tu! Čekamo ponude nekolicine izvođača za koje smo dobili preporuke od ljudi koje poznajemo. Jedni su se ponudili sami – znam čovjeka, radio je sa mnom. Šalje slike svega što su radili dosad. Ali nitko nikako da pošalje ponudu sa svim podatcima i cijenama radova.
Za kredit smo trebali troškovnik koji nam je izradio ovlašteni arhitekt. U razgovoru s ljudima saznajemo da bi trebao i taj neki famozni betonski vijenac kad već radimo krov, jer je jako važan u slučaju potresa. A vijenca u troškovniku nema. Zašto nema? Kaže arhitekt pa htio sam Vam smanjiti troškove. Dooobro. Čega još nema, a trebalo bi biti, pitam se…
U tom trenutku već me lagano lovi panika. Poučena raznim iskustvima ne vjerujem nikome, a moram nekome dati povjerenje da bi radovi u dogledno vrijeme krenuli. Napokon, stižu dvije ponude, cijene ludilo. Možemo samo sve razvaliti i tako ostaviti. Tada pada odluka da moj tata i Josip sve sami stuku i iznesu šutu, čime ćemo jako fin zalogaj budžeta sačuvati za adaptaciju. Vjerovali ili ne, cijene rušenja i iznošenja šute su tolike da nam je tata ovim potezom uštedio kompletne radove i materijal za struju za cijelu kuću!
Tata i Josip su sve ogolili i iznijeli iz kuće, doslovno za dva tjedna. Sada se već nazire gdje će što biti, i sad već i Josip može vizualizirati veliku stijenu otvora koja će davati puno svjetla u naš open space dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom.
Tu dolazi nova dilema, kakve otvore uzeti? Otvore želimo definitivno kvalitetne, ali i dostupne normalnom budžetu. Aluminij, drvo, drvo-aluminij, PVC, na tržištu ima uistinu svega. Raspitivali smo se i došli do zaključka da je sve divno i krasno, no da je Rehau PVC s presvučenim aluminijem definitivno best buy, budući da ima odličnu toplinsku i zvučnu izolaciju, a cijenom je neusporedivo pristupačniji od drugih kombinacija koje su nam se svidjele.
Naime, mnogi su me upozoravali da u PVC izradi ne mogu imati tako veliku i elegantnu staklenu stijenu kakvu sam zamislila. No, već kod par ključnih riječi na internetu iskače predivna SYNEGO staklena stijena presvučena izvana aluminijem. Ispod piše kako je uz pomoć novih tehnologija moguća izvedba veličina koje do sada nisu bile izvedive, bingo! Ono za čime nisam uopće išla a oduševilo me, je da SYNEGO prozori tvrtke REHAU nose oznaku proizvoda EcoPuls. To znači da materijal od kojeg je proizveden sadrži više od 40 % reciklata. U selidbi mi je proradila svijest koliko stvari svi nepotrebno kupujemo i posjedujemo, ulovilo me to ludilo rješavanja svega nepotrebnog, reciklaža svega mogućeg, tako da je meni ovo bio stvarno wow moment.
A uz to, sviđa mi se i taj aluminij izvana s kojim je presvučena. Trebamo nekog tko može dati ponudu čim prije, jer radimo otvore na cijeloj kući i to je velika stavka koja puno igra u našem budžetu. ILSAD iz Ozlja nam može nekog poslati već za par dana, jer imaju više tehnologa i prodajnih savjetnika, koji izlaze na teren i na području Zagreba.
Naravno, onaj aluminij izvana kojim je presvučena predivna velika stijena koju sam vidjela dodatno podebljava cijenu, ali izgleda tako elegantno i može se izvesti u više od 170 RAL-tonova. Pa bismo mogli ići na antracit boju i uskladiti otvore s bojom krova.
Udahni, izdahni, dobro… Dobro! Pada odluka, neke radove unutra ćemo odgoditi, uzimamo Rehau otvore presvučene aluminijem u antracit boji – kako saznajem to se zove KALEIDO COVER. Za one kojima je draži izgled drveta postoje presvlake KALEIDO WOODEC.
Već sada naš se predviđeni budžet opasno ljulja, ali u startu smo rekli – krov i otvore želimo odraditi vrhunski, to ne namjeravamo mijenjati tako brzo i tu nema puno kompromisa. Petnaest otvora na kući, a ja samo čekam svoju predivnu SYNEGO staklenu stijenu uz koju ću ispijati jutarnje kavice i gledati zelenilo.
Ali zašto da sreća potraje duže kad može jednostavno cijela kuća poplaviti i tako nam skoro zadati infarkt? Bit će sve dobro, bit će sve dobro, ponavljam u sebi, samo ne uspijevam se baš uvjeriti u to dok su u kući Slapovi Niagare.. Ali, o tome u sljedećem blogu!
I za kraj evo par slike naše divne staklene stijene kada je napokon montirana.
