Nakon ere lijepih kafića i restorana, počelo je doba lijepih poliklinika. Vodimo vas u Bužanovu u EDC Esthetic dental centar koju su uređivali OCD arhitekti
Nešto se pomaklo. Vratimo se 10 godina unatrag. Zagreb ima tek nekoliko uistinu lijepih kafića i restorana. Stanovi su uglavnom obični sa starim namještajem, izuzev napucanih “tajkunskih” vila i stanova, u modi je u MDF visoki sjaj, a u to doba nema još Ikee, Jyska, Gnijezda, Zare Home…
U to doba su i protagonisti ove priče na početku. Dr. Baketić otvara svoju polikliniku, a arhitekt Nikola Arambašić iz OCD arhitekata je na prvim godinama Arhitekture.
Zašto ovo pričam? Zato što je uoči svoje 10. godišnjice rada Dr. Baketić preselio u novi prostor EDC Esthetic dental centar, a nju je uredio arhitektonski ured OCD arhitekti, na čelu s Nikolom Arambašićem. Nikola je u tih 10 godina od mladog nadobudnog klinca postao arhitekt koji iza sebe ima mnoštvo interijera, posebice poliklinika i zdravstvenih centara.
A u međuvremenu se i promijenio pristup interijerima, sve se više polaže pažnje u uređenje kako stanova, apartmana i kuća, tako i kafića, restorana, ali i poliklinika…
Ulazim u zubarsku ordinaciju i prvi dojam je – wow. Definitivno ne izgleda kao sterilno mjesto u koje dolazimo s laganim grčem u trbuhu, nego kao neki wellness centar u kojem idemo na užitak, uljepšavanje…
– To nam je bio i cilj. Ovo je prvenstveno poliklinika gdje tim liječnika brine o vašem lijepom osmjehu i zubnoj estetici, a ne mjesto gdje se popravljaju karijesi. Zato smo u dogovoru s dr. Baketićem kreirali ordinaciju koja daje dojam nečeg ugodnog i opuštajućeg – ispričao je Nikola Arambašić iz OCD arhitekata koji su baš kao pravi ocd-ovci brinuli o svakom detalju.
– Dugo se projektirao i izvodio ovaj prostor, birali materijali, a na nekim sitnicama potrošili smo stotine radnih sati… No, na kraju takve sitnice presude stvar. Ili daju dojam elegancije ili jeftinosti, makar možda na prvi dojam izgledaju slično – priča mi Nikola.
Istina, najjednostavnije ponekad znači najteže, ali i najelegantnije.
Gledam fine detalje, namještaj i pregrade koje su sami dizajnirali te iz recepcije odlazimo u ordinacije.
Ordinacija je klasična, ali opet s nekom elegancijom…
– Svaka ordinacija ima svoje zakonitosti i funkcionalnost je prioritet. Kod zubarskih ordinacija iznimno je važno dobro osvjetljenje, anuliranje sjena, ali i jednostavnost čišćenja i održavanja. Dugo smo birali odgovarajući pod koji je istovremeno pravi “medicinski” pod lak za održavanje, a istovremeno i fin te se uklapa u priču o “wellness” ordinaciji. No, kako stvoriti osjećaj ugode u prostoru koji mora biti sterilan i iznimno jednostavan za održavanje? To je bio naš glavni zadatak, kao i smisliti kako organizirati prostor od 200-injak kvadrata, iznimno tunelastog tlocrta.
– Odmah je bilo jasno da sve ordinacije neće moći imati svoj vlastiti prozor i da pregrađivanje prostora s knaufom ne dolazi u obzir. Ako sve ostaklimo, neće biti intime i ordinacije će izgledati jako sterilno i bolnički…
Zato smo se odlučili da nam drveni letvičasti paneli i mutno staklo budu lightmotiv i da se oni provlače po cijelom prostoru. Drvene letvice djeluju kao grilje, tako da propuštaju svjetlost, ali ipak onemogućavaju pogled i stvaraju osjećaj intime… – objasnio je arhitekt Nikola, dodajući kako je to bio tek početak “utopljavanja” interijera.
– Birali smo boje i materijale koji djeluju toplo i opuštajuće, a koji se istovremeno izvrsno održavaju i čiste. Jedino mjesto gdje smo mogli biti malo dekorativniji su zidovi, a umjesto generičkih tapeta dali smo dizajnirati svoje…
Ovu divnu floralnu tapetu dizajnirali su po uzoru na starinske crteže iz udžbenika iz biologije…
A ova preslatka djevojčica?
– To je doktorova kćer. Umjesto stock slike, odlučili smo za tapetu iskoristiti jednu autentičnu sliku koja je svima bila posebno simpatična – objasnio je Nikola Arambašić, koji iza sebe ima mnoštvo odrađenih projekata, posebice ordinacija.
– Raditi sam počeo već za vrijeme faksa, a prvi projekt mi je bio bolnica u Azerbejdžnu za koju smo radili idejno rješenje. Prvi sam iz svoje generacije sa svoje 23 godine i otvorio svoj ured. Znam, mnogi su mi govorili da nisam normalan, učio sam i radio danonoćno, imao mnogo, mnogo sreće – kaže Nikola Arambašić, arhitekt sa zavidnom biografiom i popisom vlastitih realizacija ispod 30.
Fokusiran. Ozbiljan. Ambiciozan. Jako mlad. Nikola, jedva čekamo vidjeti i neke nove projekte.
Uživajte u fotografijama Sanje Bistričić.
