Vodimo vas u stari pansion s kraja 19. stoljeća koji je pretvoren u stan za divan i ugodan život. Bravo Cigla arhitektura i arhitektici Martini Kapuđiji Ljulj
Zbog ovakvih interijera volim svoj posao. Volim kada se sačuva baština, unaprijede stvari, obnove, poprave, restauriraju, osuvremene… i kada je interijer uklopljen u povijesno-kulturni kontekst, podneblje, ali i u zgradu u kojoj se nalazi. A ovome stanu iz svih pora pršti riječ Opatija. Opatija bajna, onakva kakvu je svi volimo i želimo vidjeti u 21. stoljeću.
I upravo Opatija i sva njezina povijesna slojevitost bila je tema uređenja ovog stana koji vam danas pokazujem, a za čije je uređenje zaslužna arhitektica Martina Kapuđija Ljulj iz ureda Cigla arhitektura.
– Postojeći stan činile su tri prostorije i odvojena kupaonica u koje se pristupalo iz zajedničkog stubišta. Ukratko, bilo je sve jako zapušteno, ispregrađivano, potpuno nedoraslo zgradi u kojoj se nalazi i njezinoj kulturnoj i baštinskoj vrijednosti. Naime, ovo je jedna od zgrada na divnoj lokaciji u Opatiji, uz poznati park, koja je bila građena krajem 19. stoljeća kao pansion. Naime, poznato je da je Opatija još 1989. godine bila proglašena službenim klimatskim lječilištem te su u tom razdoblju nastale mnoge opatijske vile, pansioni, zgrade, lječilišta i hoteli koji su ugoščavali goste željne kvalitetnog morskog zraka. Preteća turizma – kaže arhitektica Martina, dodajući kako želja vlasnice nije bila da stan adaptira ponovno za najam, nego za sebe i svoj život.
– Vlasnica je dugi niz godina živjela izvan Hrvatske i poželjela je živjeti na dvije adrese – u Opatiji i u inozemstvu. Ovaj stan izvorno je bio građen kao pansion. Dakle, sobe i kupaonica na katu. Kasnije, pretpostavljam nakon nacionalizacije, namjena se promijenila i sobe su povezane u jedan stan s kuhinjom, dnevnim boravkom i sobom, ali je kupaonica ostala na hodniku. Naš zadatak bio je u tehnološkom smislu osuvremeniti stan, a opet zadržati mu starinsku ljepotu i vratiti nekadašnji sjaj opatijske ljepotice – objasnila je arhitektica, dodajući kako je bila potrebna potpuna adaptacija i transformacija svih prostora.
– Potpuno drugačiji raspored, kompletno nove instalacije, ojačanja, novi podovi, zidovi, vrata, prozori…
– Čekaj, čekaj – to su nova vrata? Ja sam bila uvjerena da su to stara restaurirana i još sam bila fascinirana kako ih je netko divno obnovio? – prekidam arhitekticu.
– Da, to su nova drvena vrata, prozori, škure. Sve je izrađeno po originalnim nacrtima i napravljeno potpuno novo. Moram priznati da je to bilo uistinu skupo, ali vlasnica je bila vrlo hrabra i principijelna – željela je uistinu da bude sve vrhunsko i da se ispoštuju svi slojevi povijesti koji su bitni za ovu građevinu – priča arhitektica.
– Koliko je to lijepo kada konzervatori nekoga ne moraju tjerati da poštuje baštinu, nego sam želi sačuvati povijest – komentiram.
– Da, vlasnica ima senzibilitet za baštinu i puno komada namještaja donijela je iz svog drugog stana jer je željela emocionalni odnos s tim stanom. Zavjese su recimo vrlo pomno birane i donešene iz starog stana, a neke stvari poput recimo fotelja u dnevnom boravku kupili smo nove – kaže arhitektica.
Meni osobno Gazzdine Dedo fotelje jedne su od najdražih komada namještaja i uistinu su se divno uklopile u ovaj ambijent koji odiše opatijskim lifestyleom.
– Kuhinja je rađena po mjeri kao i mnoštvo drugih stvari, a najviše izazova bilo je u kupaonici koja je uistinu mala i koju smo željeli učiniti što većom i luksuznijom, bez obzira što nam prostorne mogućnosti to nisu dopuštale. U tom dijelu malčice smo spustili strop kako prostor ne bi izgledao tako jako uzak a dugačak te kako bi dobili prostor za ugradbenu rasvjetu. Spustili smo ga taman na visinu od 280 cm, što nam je omogućilo da po visini imamo samo jednu velikoformatnu pločicu visine 280 cm – objasnila je Martina.
Uživajte u slikama Sanje Bistričić. Za otvaranje fotogalerije sa 60 slika kliknite na sliku ispod.
