Upoznajte treću D gošću. Ana Horvačić Debić, uspješna mlada žena, profesorica na Medicini, blogerica, mama, vlasnica Sputnik grupe. Vodim vas u njen dom u Vinogradsku
Nakon Nove godine obećala sam vam nešto novo, drugačije, posebno… Nove D ljude koji vole život, lijepe stvari, mjesta, male užitke koji nam život čine ljepšim. Natuknula sam vam da D cure postaju Lidija Tomas Matijević s Lili Halo Decorations bloga i svestrana pr-ica Ivana Valter Zuban. Vrijeme je da upoznate i treću D girl.
To je Ana Horvačić Debić s bloga Mjesto za kavu by Travel girl, odnosno suvlasnica Sputnik grupe i moja dobra prijateljica.
Još uvijek ne otkrivam što ćemo mi raditi, niti ostale D goste, ali ću vam malo razotkriti Anin svijet, što će sigurno biti interesantno Aninim studentima s Medicine i tisućama polaznika njezinih škola za strane jezike (Sputnik, Tao centar, Azzurro, El puente, Otto centar, Croatian Language Academy).
Ideja je bila da, kao obično, stan priča o vlasniku i da vam pokažem kako Ana, njezin suprug Ozren te djeca Lucijan i Karlo žive. I pokazat ću vam to, naravno. No, ipak željela bih vam ispričati priču o Ani, odnosno moju verziju njezine priče.
A to je priča o uspjehu. Onom uspjehu iz nule. Iz početka. Sami njih dvoje, Ana i Ozren Debić.
Upoznale smo se na faksu. Filozofskom. Prvi tjedan. Ana je studirala ruski jezik i književnost te kroatistiku. Ja kroatistiku i fonetiku.
Došla iz Pule i zaista na cijelom tom faksu nisam nikoga poznavala. Sjela sam u D7 i čekala prvo predavanje. Naletjela sam tada na jednog dečka, Luku, koji je te iste godine kada i ja dobio Goranovo proljeće za mlade pjesnike. Onda sam slučajno upoznala Popu, pa Roki, pa Čakija, Djuku, Horvu i Mikšu. Nakon prvog tjedna smo se manje-više kompletirali. Nas 8. Postali smo D ekipa koja se zajedno gurala, bordrila, provlačila, učila, plakala, izlazila, družila, cugala, plesala… cijeli faks. Većinom i danas. I da, i danas se međusobno zovemo tim glupim nadimcima. Ana Horvačić Debić je Horva.
No, Ana je od početka bila malo drugačija. Ana je od prve godine faksa radila po nekoliko poslova paralelno i bila zaluđena s ruskim jezikom i književnosti.
Njezin raspored nekada je znao biti totalno lud. Predavanja na faxu, pa drženje instrukcija, pa popodnevne jezične vježbe, pa navečer predavanja u školi za strane jezike. Ponekad je zbog toga malo bilo vremena za druženje. A ne zaboravimo i svakodnevna putovanja Velika Gorica – Zagreb, i po nekoliko puta dnevno…
Prijelomni trenutak ne znam kada joj se dogodio. Ne znam kada i kako je odlučila otvoriti svoju školu za strane jezike i uložiti sve, ali baš sve što je imala.
A nije imala puno. Smije se i kaže: “10 kuna za otvaranje obrta.”
– Bili smo hipsteri prije hipstera, ali ne iz mode, nego nužde. Mama mi je iz osnovne škole uspjela nabaviti neke prastare stolove i stolice koje su bile za otpad i s njima smo u iznajmljenom stanu krenuli. Ja sam u jednom dijelu tog stana i živjela. Nosila sam isključivo košulje i kostimiće jer sam si tada izgledala, starije, odgovornije, uglednije – smije se Ana koja je tada imala jedva 20 i koju godinu i zapravo bila potpuno balava, ali ludo hrabra.
Hrabra, odvažna mlada žena za koju sam ja nekako oduvijek znala da će uspjeti.
Ali, Ana imala je veliku podršku. Podršku svog tadašnjeg dečka Ozrena, a danas muža i oca njenih dvaju predivnih dječaka.
Ana i Ozren primjer su ljudi koji mogu sve. Koji zaista mogu pomaknuti planinu ako treba, ali vrlo, vrlo važno, pritom nikoga nikad neće zeznuti.
Taj njihov trud, rad, vizija, uistinu su inspirativni i zaista poticaj svima onima koji kreću od početka, od nule, ali s jasnom vizijom što žele.
A oni su htjeli napraviti najbolju školu ruskog i hrvatskog za strance. Ok, ja sam Anina frendica, pa mi nemojte zamjeriti što ću reći da su uspjeli.
Ali, znam kako rade. Užasno nagrađuju lojalnost popustima, preporuke još većim popustima, a kroz razna putovanja, tematske večeri, partyje, izlaske u kina, kazališta, pjesničke večeri… motiviraju ljude da zavole tu zemlju, jezik koji su kod njih htjeli učiti. Nakon ruskog krenuli su s njemačkim, talijanskim, španjolskim, kineskim…
– Moj cilj je da svi budu zadovoljni. I profesori i polaznici – priča mi Ana smijući se kako si je zadala pomalo donquijotovski zadatak. Ali da to je Ana. Trudi se uvijek i bori s vjerenjačama kad god treba.
U rodilište je nosila laptop i odgovarala polaznicima na mailove, i danas to radi, prije spavanja, ponekad u 2 ujutro. Dopisuje se i sa svojim strancima koje podučava hrvatskom jeziku na Medicinskom fakultetu, uskače u raspored kad god je netko od njezinih 20 profesora bolestan.
Pritom je mama, supruga, blogerica, žena koja odlično kuha, sprema super kolače i koja brine o svakom, pa i najsitnijem detalju.
Zato jako volimo kod Debića doći na kavu. Kod njih se pije vjerojatno najbolja kava u gradu, uvijek je neki fini zalogajčić, sve je servirano iz finih tanjura, čaša, šalica… Baš one male stvari u kojima čovjek gušta.
Volim i taj njihov stan. Projektirao im ga je moj suprug Dražen Banković. Puno je tu personaliziranih, zanimljivih detalja, nekih nesvakidašnih, njihovih odluka…
Ana i Ozren odlučili su da neće imati klasičan dnevni boravak. Oni TV nemaju i ne gledaju i uopće se ne uklapa u njihov lifestyle, ali i dnevni raspored. Puno im je bitnije kuhanje, blagovanje, druženje, posao, učenje. Zato imaju ogroman šank, koje je mjesto gdje najčešće doručkuju i piju kavu.
Blagovaonski stol zato preuzima ulogu glavnog mjesta gdje se sakupljaju gosti. Ana i Ozren odlično kuhaju, i vole gastrodruženja, tako da je to jedan od logičnih razloga.
Ogromna polica za knjige ispunjava se munjevitom brzinom, a umjesto klasičnog trosjeda tu su tri udobne fotelje.
A što je još čudno u tom stanu?
Pa recimo to da je ova polica za knjige zapravo pregrada između dnevnog boravka i Anine i Ozrenove sobe. Njihova soba prilično je velika. Tu je i radni kutak i old fashion psiha za šminkanje.
– Znam da sam smiješna, ali to sam si baš nekako htjela – kaže Ana, strogo mi zabranivši da ju fotkamo. Ona je super žena, ali ipak ne i stroj koji sve baš sve i uvijek stigne.
Ali zato, dječja soba je posve uredna, vesela, prozračna. Obožavaju ju i njeni, ali i moji klinci.
No, ima još jako puno toga što vam nisam rekla o Ani. Ali zato vas pozivam da proučite malo njen blog i da najavim da ćemo nas dvije redovito piti zajedno kave i otkrivati razna nova mjesta… Vjerojatno već idući tjedan.
A sada malo fotkice od Borka…
