Danas vas vodim u nešto apsolutno predivno. Han. Hotel baština u blizini Zadra koji je financiran od strane EU-a i Ministarstva kulture i u kojem rade samo mještani. Divna priča
Surfam po internetu i tražim smještaj u Zadru. Puno toga je zauzeto ili preskupo ili ružno. Ili kombinacije tih triju stvari. Sasvim slučajno booking mi nudi Maškovića Han. Gledam slike i sve mi izgleda pomalo nestvarno. Nije mi jasno da li je to neka stara građevina ili neka nova, faksimil stare građevine na ledini…
Iz memorije onda vadim podatak – studio Internova iz Pazina mi je nedavno zajedno s arhitektonskim studijem Tissa pričao o jednom divnom heritage hotelu u blizini Pakoštana, a Pakoštane znam kao rodno mjesto generala Gotovine…
A da damo Pakoštanima šansu i odemo u Han?
Vozimo se do tamo. Predivna priroda, divni krajolici, Vrana… preeedivno jezero koje je zaslužilo da ga posjetite…
Stižemo do Maškovića Hana. Zastava Heritage hotel i tabla EU-a otkriva istinu – ovo je uistinu pravi hotel baština, a ne neki faksimil povijesti čega sam se pribojavala…
A povijest otprilike gasi ovako – ovim područjem harali su Turci. Iz ovog kraja puno malih dječaka je oteto i odvedeno u Tursku. Navodno je slično završio i Jusuf Mašković koji je zbog svoje pameti i snalažljivosti postao vrhovni admiral turske flote kojega je Sultan obožavao.
Izgradnja Mašković Hana započela je 1644. godine po naređenju i sredstvima Jusufa Maškovića tada znanog kao Silahdara Jusufa Paše, admirala i visokog dostojanstvenika na sultanovom dvoru.
Iako poturčen, u njegovoj memoriji ostala je ljubav prema svom rodnom kraju i htio je u svom rodnom mjestu, u Vrani, sagraditi luksuzno prenočište, Han, u kojem će se moći okrijepiti vojnici, putnici, mještani… i u kojeg će se moći jednog dana vratiti.
Prenočiste je trebalo imati i hammam (tursko kupalište), a gradnju je financirao on osobno – zato se i danas hotel zove Maškovića Han.
I gradnja je počela 1644. godine, a dnevno je na gradnji prema spisima radilo oko 500 ljudi. Ali sudbina je bila jača… Dvije godine nakon početka gradnje, Mašković je pogubljen, prema legendi zato što nije htio pogubiti kršćane, odnosno, mletačke vojnike i građane kod Krete.
I onda je sve stalo i to na gotovo 4 stoljeća. Han je bio ruševina koja je propadala. A onda je Općina Pakoštane došla na sjajnu ideju: aplicirat će na EU fondove i završiti ono što je Mašković prije 350 godina započeo.
Han će postati luksuzno prenoćište, ono sto je izvorno trebao i biti…
2,6 milijuna eura uloženo je u rekonstrukciju, 75 posto tog novca omogućili su EU fondovi, a 25 posto Ministarstvo kulture.
No, ova priča ima još ljepši kraj… hotel je “predan” lokalnom stanovništvu, odnosno gradu koji je formirao Agenciju koja upravlja hotelom.
U njemu je zaposleno 20-ak ljudi koji kuhaju, spremaju, čiste, pospremaju, bookiraju sobe… rade sve i to kao jedna obitelj. A uz to sva hrana u Hanu je iz lokalnih OPG-ova, što dodatno zaokružuje cijelu priču.
Sjedim na terasi hotela i uživam. Upijam ljepotu starog kamena, divne čipkaste strukture od kortena koju su arhitekti fenomenalno uklopili. Promatram svaki detalj i svakim novim otkrivanjem se sve više oduševljavam… Savršen spoj starog i novog. Emocija, nasljeđa, ljubavi prema svom zavičaju…
Večer provodimo pričajući sa stanovnicima Vrane, koji vole Maškovića Han i ponosni su na sve što se napravilo…
Sobe su savršeno čiste, čaše izglancane, ispod njih se stavlja podmetač… i sve se s tolikom pažnjom pazi… voli.
Noći su u Hanu nevjerojatno tihe. Sobe su prilično male, ali udobne i čiste. Jednostavno, originalni modul zgrade iz 17. stoljeća definirao je da u hotelu ima 14 soba i 2 apartmana.
I jutro je. Savršeno mjesto za duuuge doručke, uz kavu, pa još jednu…
Saznajem od osoblja da su otvorili prije godinu dana i da su do sada organizirali par proslava rođendana, krstitki, vjenčanja…
Zaista, ne mogu zamislili ljepše “tajno mjesto” za proslavu nekog važnog datuma…
Razgledavamo iskopine u kojemu je nekad trebao biti nesuđeni hammam, gledamo i mali muzej u kojemu su ostaci stvari koje su pronađene na nalazištu. Saznajemo da se uskoro otvara i mali wellness…
Zaista, predivno. Svima koji su na bilo koji način bili ili jesu vezani za Han, velike čestitke.
Uživajte u fotogaleriji i tko zna možda se sretnemo jednom u Hanu…
