Vodimo vas u najnoviji projekt ekipe iz arhitektonskog ureda NFO. Idemo u studentski dom u Osijeku
Slobodno me možete proglasiti razmaženom, ali u moje doba studentski domovi su bili jadni. Jedna zajednička kupaona na katu, male sobice, dotrajali kreveti i madraci, prastari namještaj, depresivna rasvjeta… I tako u većini domova, izuzev možda nekoliko paviljona boljih domova koji su u međuvremenu zasigurno postali dotrajali.
I zato me jako razveselilo što sam čula da je Osijek dobio novi studentski dom za smještaj čak 796 studenata.
Studenti su se ovih dana upravo počeli useljavati, a projektirali su ga mladi arhitekti iz studija NFO kojima je te 2015. godine, kada su pobijedili na natječaju za studentski dom u Osijeku, studiranje bilo još jako friško.
Možda baš zbog toga, Dom je funkcionalan, praktičan, ali i prepun dizajnerskih rješenja i zanimljivih kutaka za druženje koji će studentima biti zasigurno zanimljivi.
Uz to, Dom je energetski gotovo samodostatan – sam proizvodi struju, skuplja kišnicu…
O projektu nam je ispričala arhitektica Kata Marunica iz arhitektonskog ureda NFO.
– Dom se nalazi u osječkom kampusu, studentskom gradu u nastajanju, a nova zgrada s postojećim paviljonima formirala je trg koji čini dio ulazne sekvence zapadnog prilaza kampusu. Program je bio vrlo opsežan i imali smo brojne nedvosmislene oblikovne smjernice, a sve to rezultiralo je zgradom longitudinalnog volumena, dimenzija usporedivih s onima glasovite krstarice Potemkin. Oblikovanju zgrade prethodilo je usuglašavanje opsežnog sadržaja paviljona s mjerilom okolnih zgrada i vizurama iz kampusa u kojima se pojavljuje.
Osnova predloženog koncepta je funkcionalno diferenciranje sadržaja studentskog paviljona na zajedničke (javne) prostore i privatne prostore (sobe) na način da se razbije korpus paviljona na četiri manja koja su u mjerilu postojećih paviljona te s njima povezana mostom slomljene geometrije.
Izduženi volumen zadanoga formata prekrojen je u četiri „samostojeće“ cjeline studentskih soba “utopljene” u javne prostore. Pukotine koje su nastale među formiranim volumenima studentskih soba ispunjene su preostalim, javnim sadržajima doma – komunikacijama, blagovaonicama, dnevnim boravcima i učionicama, kroz koje snopovi svjetla dopiru do hodnika, presjecajući ga na prostorne sekvence koje mu daju dinamiku – objasnila je arhitektica Kata Marunica.
Prije no što vam pokažemo fotografije, evo malo faktografije:
Dom se sastoji od 356 dvokrevetnih soba, 18 trokrevetnih soba, 20 jednokrevetnih te 10 soba za osobe smanjene pokretljivosti. Standard opremljenosti prosječne dvokrevetne sobe podrazumijeva jednu zajedničku kupaonicu za dvije sobe. Studentska je soba dobro organizirana i sadrži dva kreveta s noćnim ormarićima i dva radna stola s pripadajućim policama za knjige. U ulaznom su prostoru dva garderobna ormara.
Od javnih sadržaja tu je 12 čajnih kuhinja, medijateka, dnevni boravak, projekcijska dvorana i 6 učionica za tihi rad, 1 sušionica rublja, 1 praonica rublja. Napravljeno je 600 parkirnih mjesta za bicikle te 147 mjesta za automobile.
Pročelje je izvedeno energetski učinkovitom ventiliranom fasadom sa završnom oblogom vlaknocementnim pločama. Na krovu i unutar staklenih fasada objekta izvedena je sunčana elektrana za proizvodnju električne energije za vlastite potrebe. Očekivana godišnja proizvodnja električne energije je 86 MWh, eventualni viškovi energije će se prodavati.
I za kraj ono važno – projekt je većinom financiran bespovratnim sredstvima, vrijedan je gotovo 196 milijuna kuna, a od toga je 174 milijuna kuna dodijelila Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Bravo svima koji su sudjelovali u projektu.
Uživajte u fotografijama, vizualizacijima…
… a evo i nacrta.
