Danas vam pokazujem stan zbog kojeg sam se zaljubila u potkrovlja. Stara ljubav. Još uvijek je divan i što je najbolje sada se i iznajmljuje…
Ne volim superlative, ali danas ga ipak koristim i to u naslovu. Zašto? Vrlo jednostavno, zato što je ovo moj favorit kada su potkrovlja u pitanju i to već dugo, jako dugo…
Naime, kao što znate, moj posao je već više od 10 godina da obilazim lijepe kuće, stanove, mjesta… Vjerojatno najljepši posao na svijetu.
U tih x godina upoznala sam jako puno divnih ljudi čijih se imena možda i ne sjećam, ali sjećam se stanova i to dobro, idemo istestirati moje sjećanje.
Ulazim u zgradu i uopće se ne sjećam da sam ja u njoj nekad bila. Loš start.
Ali vrata mi otvara dama koje se dobro sjećam, Ivona Martinčić, dizajnerica interijera koja je u međuvremenu od kada se nismo vidjele završila interior design u Londonu… Puno je godina prošlo, svašta se izdogađalo od tih 5-6 godina kada je ovaj stan bio objavljen u D&D-u u kojem sam nekad bila urednica.
Ajmeeee. Kako je i dalje divan. Prva je stvar koju kažem čim ulazim u stan – predivno, prostrano dvoetažno potkrovlje u centru grada koje i danas, baš kao i nekad izgleda jednako zanosno.
Prvo što primjećujem su predivne stube iz kojih s jedne strane izvire kuhinja, a s druge strane biblioteka, s kojom se uspinjemo do radnog kutka, a potom do gornje etaže u kojoj je spavaća zona s kupaonicom.
Sjećam se svega, razmještaja, namještaja, nekih divnih detalja poput nezaboravnog lustera Inga Maurera kojemu je ovo vjerojatno idealna pozicija u interijeru.
Divno se drži i ova kožna drvena klupa koju im je tapetar izradio po mjeri, kao i kompletna kuhinja koja kao da urasta u stepenice…
Promijenili ste barske stolce, stavili presvlaku na blagovaonske stolce, a vidim i par novih novih, a i starih slika na zidu…
– Da, neke stvari smo u stanu promijenili jer smo mu promijenili namjenu. Naime, više u njemu ne živimo, nego ga iznajmljujemo preko Airbnb-a. Bila je to teška odluka, ali ipak sretna sam da ga nismo prodali ili da ga nismo dali u dugoročan najam, ovako ipak i dalje uživamo u njemu – ispričala je Ivona Martinčić kojoj je pri uređenju stana pomogao arhitekt Tomislav Pavelić.
Penjemo se na kat i ondje ima nekoliko značajnih promjena. Jedna od većih je soba koja je nekad bila dječja, danas je pretvorena u komotnu sobu s bračnim krevetom i još jednim dodatnim, ugrađenim u pod.
– Da, sin nam je tada bio mali i bilo nam je praktično napraviti mali podest za igru i spavanje, umjesto da podižemo krevet i stvaramo malu galeriju.
To je odlično funkcioniralo dok je bio mali, ali ne više i sada kada ima 15 godina i zato između ostalog smo i preselili u mirniji dio grada, u doticaj s prirodom – priča Ivona.
Slušam ju, ali i dalje u svojoj mašti radije biram centar grada i potkrovlje s divnim mekanim difuznim svjetlom uz kojeg i kiša izgleda neopisivo romantično…
Evo još malo divnih slika Borka Vukosava, uživajte…
Mjesec potkrovlja na Dblogu napravljen je u suradnji s partnerom velux.hr i potkrovlje.hr.