Uselili smo se. Još uvijek ima masu radova za završiti, ali odluka je da se ne živciramo. Ovo je naš prvi Božić u kući i želimo se dobro odmoriti. Nasreću, imamo super krevet, kaže Marijana Mikulić u svom osmom nastavku Dnevnika adaptacije
PIŠE: MARIJANA MIKULIĆ
Kako smo imali pozitivno iskustvo s majstorom koji nam je u dva navrata radio stvarno velike zahvate u stanu, njega smo zvali da radi i na kući. Međutim, čovjek je u tom trenutku bio mjesecima unaprijed bukiran jer je to bio post pandemijski period kada su svi radili, renovirali, popravljali štetu od potresa.
I inače smo ga čekali jer puno radi, ali otprilike dva mjeseca. No, ovaj put činilo mi se dugo ga čekati više od četiri mjeseca. Ja bi da smo za Božić u svojoj kući. Pa mislim ajde, i drugi sigurno ok rade. Vjerujte, kobna greška! Tu sam školu o kojoj svi govore jako skupo platila kao i spoznala da nijednom majstoru ne možeš vjerovati, barem ne do kraja sve što kaže.
Ako imate nekog od povjerenja, nekog tko se drži riječi, dogovora, rokova, financijskog okvira… Čekajte, koliko god treba! Jer sve drugo je skuplja i duža varijanta!
Kad je konačno došao trenutak da možemo u našu kuću, mjesecima kasnije od planiranog, unutra rupe u fugama, krivine na zidovima.. Tata nam stavlja utičnice, a ovi kod obrade zidova zatvorili pola tih otvora, tata napamet buši, a ono – iza stvarno kutije, za utičnicu, za prekidač… Znači, nezamisliv šou.
Ali, od prvotnog nerviranja na najjače, zvanja odvjetnika, razbijanja glave koliko štete je tu napravljeno… sabrala sam se, smirila, i odlučila, dobro… Previše smo vjerovali ljudima, još jednom u životu. Jer mi smo od onih koji su prije gotovo dvadeset godina posudili keš, platili stan u izgradnji s namjerom da kada bude gotov – namjeravali dići kredit i vratiti svima. A stan se nikad nije završio. Dobili smo presudu, čovjek nema ništa na sebi, možemo se slikati s presudom. I tako smo dizali gotovinske kredite i vraćali ljudima novce. Jedva kupili svoj prijašnji stan koji smo dio po dio renovirali, namještali. I evo, sada kuća, na kojoj smo isto htjeli da ono što napravimo da traje.
Ali popravit ćemo. Zvala sam Marija, onog super majstora, sljedeće ljeto ćemo krenuti, prvo ono što gori, onda kad dođe na red drugo (kad skupimo lovu za to 😊). Provjereno dobitne kombinacije ne mijenjate! Nikada!
Ta deviza je bila i kod ono malo stvari koje smo kupovali u kuću. Dobar dio namještaja iz stana nam je bio i ostao drag i dobar pa smo prenijeli u kuću, a kupili smo zasad samo kuhinju i krevete.
Kako smo u stanu bili prezadovoljni HESPO madracima, odlučili smo i ovaj put tamo sve uzeti, ali u mjerama koje nam sada tu odgovaraju. Ja sam imala želju konačno imati krevet 200×200 u kojem Josipu neće viriti noge iz kreveta, u kojem nećemo visiti s rubova jer su između nas jedno ili dvoje djece. A sada konačno imamo sobu u koju takav krevet i stane.
Neodlučna kakva jesam, sve sam krevete pogledala, sve opcije ispitala. Nećkala se da li ići na menta zelenu ili bordo crvenu, visoko ili niže uzglavlje, materijal na kojem se ne vide tragovi dodira ili pliš na kojem se sve vidi (ali meni je predivan).
Na kraju sam se, kao i uvijek, vratila na ono što mi je prvo zapelo za oko, i evo nakon tri mjeseca mogu vam reći da i sad, baš svaki put imam osmijeh na licu kad ga pogledam. Ogromni krevet model ZARA, u sivoj pliš varijanti uzglavlja! Madrac sam ranije imala s gel jezgrom i htjela opet takav, ali cure u salonu su mi rekle neka svakako isprobam madrac PRESIDENT, koji nije gel, ali da je fantazija. Vjerujte mi, nimalo ne pretjeruju. Taj madrac vrijedi svake rate, svake kune, eura. Ja se konačno budim kao odmorna žena!
Dobro, tome sigurno kumuju i Technogel jastuci, koje sam nam odlučila svima uzeti. To mi je odavno bila želja, a nikad ne dođe na red, e sad je red! Kažu u salonu da ovaj jastuk pruža jedinstvenu raspodjelu pritiska tijela, zbog čega osigurava bolju cirkulaciju i nestanak neugodnog pritiska. Ja ne znam šta on pruža, a šta ne, ali znam da ima različitih dimenzija i oblika, pa je svatko uzeo onakav kakav mu odgovara (Jakiju smo uzeli najmanji), i znam da je na njima divota spavati!
Taj materijal je netoksičan i u potpunosti sterilan te sprečava razvoj grinja, bakterija i drugih mikroorganizama pa je osigurana maksimalna higijena. A ovi jastuci imaju izuzetnu dugotrajnost. Tako da se definitivno isplati uzeti ih!
A kako izgleda moj krevet, moja soba, moja oaza mira i odmora, uvjerite se sami. Ova soba također čeka tapetu iznad uzglavlja, i mislim da ćemo si ju darovati ovog Božića, koji konačno ove godine slavimo u svojoj kućici!
U idući petak novi nastavak. Evo linkova na 1., 2., 3., 4. i 5. 6. i 7. dio.
