Zavirimo u novi Atelier Branke Donassy kojega je osmislila njezina kćer Vanja Ilić. Prostor je doslovno obučen u “tekstilnu haljinu” od raznog građevinskog materijala za izolaciju i elastičnu sportsku odjeću
Mame i djeca. Vjerojatno od je toga kompleksniji još samo odnos između mama i kćeri. Ljubav, ponos, vjera, iskrenost… Žene koje komuniciraju pogledom. I koje se razumiju i dok obje šute, 1000 km daleko, i kada jedna drugu ne vide. Mama i kćer. Dvije vrlo slične, a opet tako različite žene.
Taj odnos nas nedavno je inspirirao da o njemu popričamo u magazinu Gloria Dom (koji je upravo izašao i čija sam urednica) s tri mama-kćer para.
Jedne od njih su arhitektica Vanja Ilić i modna dizajnerica Branka Donassy. Dvije dame velikog stila čija je moda, baš kao i arhitektura, slojevitija, posebnija… svakako ne za one koji vole trendove i mainstream highstreet modu.
Kako mame utječu na svoju djecu? Jesmo li svoje potencijale razvili radi svoje okoline ili radi nas samih? Kako je bilo odrastati uz mamu koja je uvijek nešto cratala? Sve to ispričale su nam Vanja Ilić i Branka Donassy u Gloria Domu.
A sada pogledajte njihov interijer, showroom poznate dizajnerice, a uredila ga je kćer Vanja Ilić. Interijer je ove godine bio nominiran za nagradu Bernardo Bernardi, Udruženja hrvatskih arhitekata.
Bez puno priče, tekst prepuštam arhitektici i profesorici Vanji Ilić koja nam je sve ispričala…
“Projekt interijera Ateliera D primjer je onoga što se često spominje, a rijetko zaista i dogodi: maksimalne transformacije prostora uz fizički (i financijski) minimalne intervencije.
Atelier D / 02 oblikovan je kao fleksibilni izložbeno-prodajni prostor za prezentaciju radova modne dizajnerice Branke Donassy, ali i za izložbe drugih autora. Projekt potpuno preobražava zatečeni zapušteni prostor za novu namjenu, ali bez zadiranja u građevinsku strukturu.
Projektantski pristup počiva na analizi zatečenog stanja kao prostorne činjenice bez identiteta, kako bi se potpuna transformacija prostora mogla provesti uz zadržavanje svih upotrebljivih dijelova interijera, bez obzira na njihovu estetsku vrijednost. Postupci za preobrazbu prostora kreću se stoga u registru pomno promišljenog prekrajanja, rezanja ili bojenja zatečenih upotrebljivih elemenata.
Taj je pristup rezultirao krajnje racionaliziranim zahvatom adaptacije, pri čemu je zadržan kompletan građevinski gabarit, kao i otvori na pročelju, rešetke za zatvaranje, i ‘ružna’ keramička podna obloga.
Cjelokupna interijerska oprema je izvorni dizajn projektiran kroz eksperimentiranje u primjeni materijala proizvedenih za neku sasvim drugu namjenu. Elastični tekstil za sportsku odjeću, kao i građevinska krovna folija – parna brana, dekontekstualiziraju se kako bi njihove univerzalne karakteristike (elasticitet, translucentnost, lakoća, refleksivnost) došle u prvi plan i mogle primiti nove funkcije.
Preobražavaju se tako i oblikuju u utilitarne prostorne elemente, pri čemu se u postupku realizacije preklapaju tehnike arhitekture, modnog i produkt dizajna, oslanjajući se primarno na produkcijske resurse naručitelja.
U procesu projektiranja promišljalo se o metodologiji izvedbe tako da se što više elemenata može izvesti unutar Ateliera D, odnosno izraditi krojačkim konstrukcijama i šivaćim tehnikama. Slijedom toga, produkcija svih tekstilnih elemenata nastala je u produkciji Ateliera D, dok je većina intervencija (osim elektroinstalacija i bravarskih elemenata), ostvarena vlastitim radom naručitelja i arhitektice.
Strop čini velika elastična, translucentna, lako demontažna i periva ovojnica, koja formira jedinstveno rasvjetno tijelo, kako bi se postiglo optimalno, difuzno osvjetljenje. Točkasto je sidrena tako da pruža prostor za smještaj rasvjetnih fluo cijevi, a pričvrsni elementi ujedno služe i za ovjes eksponata koji lebde u prostoru na nevidljivim najlonskim strunama.
Stalci za odjeću su mobilni (na kotačima) i sklopivi, kako bi se omogućila brza transformacija prostora. Garderoba je poput lebdeće skulpture od srebrne plastificirane alu-folije (izvorno krovne parne brane), nastala preciznim matematičkim modularnim nabiranjem na manju podlogu, u konačnici rezultirajući naoko nepravilnom formom koja reflektira svjetlo i unosi diskretno prisustvo zvuka pri korištenju. Slijedom istog principa transformiran je i stol naslijeđen iz prethodnog Ateliera D, s ovojnicom od modularno formiranog crnog tekstila na podlozi od srebrne plastificirane alu-folije − inverzno od garderobe.
Crni longitudinalni zid ateliera produbljuje prostor i stvara kontrastnu pozadinu za izloške. Bijele, neutralne zavjese na pročelju omogućuju potpuno zatvaranje u intimu «bijele kocke», poput intime vlastite sobe, ili pak omogućuju potpunu otvorenost prema ulici i integraciju Ateliera D s kulturnim i javnim životom grada.” – VANJA ILIĆ.
