Ana s bloga Mjesto za kavu by Travel Girl i ja opet smo nenajavljeno švrljale po kafićima. Bile smo u Maloj kavani na Trgu. I što mislite? Kako nas se dojmilo?
Predrasude su gadna stvar. Uvijek se u to uvjerim. A jedna od onih predrasuda koje nosim još iz studentskih dana je da je Mala kavana na glavnom zagrebačkom trgu za bakutanere. Tako mi je davno objasnila naša zajednička frendica Roki kad smo kao brucošice šetale gradom i tražile neko lijepo mjesto za popiti kavu.
I uistinu, dugo je to tako bilo. Ja sam mislila da je i danas. I zato sam se jako iznenadila kada je Ana Horvačić Debić s bloga Mjesto za kavu by Travel Girl predložila da odemo čekirati Malu kavanu.
– Jesi ti vidjela njihov Instagram? – upitala me. Odmah sam išla pogledati i moram priznati da sam se jako ugodno iznenadila.
Mramorna podloga, šalica kave, makaroni, jako lijepo dizajniran cjenik koji podsjeća na Mala kavana novine. Ništa, moramo ići pogledati…
U međuvremenu se malo raspitujem. Preuređenje Male kavane dogodilo prije otprilike dvije i pol godine kada je arhitektica Mirta Mujčić Đaković pažljivo rekonstruirala prostor, ostavivši mu starinski štih, ali opet ga malo modernizirala. Modernizirao se i pristup samoj ponudi i usluzi, uvedeni su noviteti poput popodnevnog čaja s kolačima, fancy čajeva, slastica…
Stigli smo rano ujutro, oko 8. Kafić je već bio prilično popunjen. Nikome se ništa nismo najavljivali kako bi imali što objektivniju sliku svega što se događa.
Naime, znate već da sam 10+ godina bila novinar i vjerujte mi kada god se najavite da ćete posjetiti neko mjesto uvijek vas dočeka idila. Nasmiješeni konobari, čisti mirišljavi wc, ulaštene čaše, savršeno pripremljena kava. Znamo svi da nije uvijek tako. Zato se mi ne najavljujemo kada idemo u posjet kafićima. Želimo dobiti pravu sliku i zato jedno mjesto posjećujemo više puta. Obično prvo idemo u izvidnicu, pa onda idemo na testiranje, a tek kasnije razgovaramo s osobljem, vlasnicima i dogovaramo službeno snimanje.
Jedino tako možemo biti objektivni. Uvjerene smo u to. Ana i ja poslije kave sjedamo za komp i svaka piše svoje dojmove. Evo ih:
Prvi dojam…
Ana: Žurim se preko Trga i skroz sam uzbuđena da ću jednu tmurnu srijedu provesti s tobom i Borkom u Maloj kavani. Nadam se da će tamo biti onako kako i zamišljam zadnjih nekoliko mjeseci otkad pratim njihov Instagram. Uočavam da nije neka velika promjena, nije neki ogromni zaokret i to mi je plus. Sve nekako uredno, lijepo i svjetlo. Meni je za sada dosta za prvi dojam da sjednem i uživam.
Boba: Divno je. Starinski, otmjeno. Baš onako kako treba izgledati kavana na glavnom gradskom trgu.
Ok, a sad drugi…
Ana: I dalje plovim na prvom dojmu…
Boba: I ja. Zaista je drugačije. Napokon jedno fino mjesto za dame s bundama.
Kakva ti se čini ponuda?
Ana: Ponuda je jako zanimljiva, malo drugačija i to je nešto što ne očekujem na ovome mjestu. Očekujem da plove na valu zadovoljnih purgera koji godinama dolaze na svoj espresso s pogledom na Trg. Međutim, totalno sam u krivu. Mjesto je ovo gdje možeš doručkovati u letu, dovesti svog prijatelja stranca na brunch ili popiti čaj s raznim slasticama sa svojom bakom.
Cijenim što imaju najfiniji i meni najdraži čaj Comptoirs Richard Paris.
Boba: Moram priznati da sam iznenađena. Očekivala sam kavu, čajeve i razne napitke, možda pokoji kolač. A ono, svinjski lungić i pire s kozjim sirom, rižoto od muškatne buče, cezar salata. Nisam sigurna kako se sve to uklapa u ambijent. Morat ću doći jedan dan na ručak.
A konobar?
Ana: Malo nas je čudno gledao jer nas je Borko fotkao, ali ne zamjeram. Međutim, nas je posluživala konobarica i bila je jako simpatična i nenametljiva.
Boba: Da, ima dosta osoblja, što pohvaljujem jer se malo čeka. Meni je divna ova starija konobarica, sjećam je se još iz doba stare Male kavane.
I dobile smo kavu…
Ana: Korektna je. Moja očekivanja su velika jer im je Instagram prepun predivnih slika kavica i pišu tamo da je pravljenje kave umjetnost… Međutim, ja sam svejedno dobila prosječnu zagrebačku kavu pa sam ostala malo razočarana. Mislim da me nisu kupili tim Instagramom i da mi to nije bila referenca, ocjena bi bila više od solidne, ovako ipak nije.
Boba: Da, korektna. Ne vrhunska.
Kakva ti se čini ekipa koja zalazi?
Ana: Super mi je ekipa. Ne znam jesam li ja njima. Ljudi su to u godinama, šeširi, ancug, kravata, lakirane torbice i biseri. Raspoznaju se svi po bljesku uspomena u očima, a samo bore i te sjedine odaju da su to ljudi s bogatim stažem na zemlji.
Boba: Da, prevladavaju stariji. Ali divni su, vitalni, puni života. Nadam se da ćemo mi jednog dana tako sjediti i prisjećati se svega ovoga…
Dress code?
Ana: Sljedeći put bih došla u suknji koja ne vrišti toliko. Šešir pod mus. Taškica pod miškom.
Boba: Ja uzimam moje krzno. Umjetno. Ali obavezno.
Cijene?
Ana: Korektne s obzirom da se radi o kavani na glavnom trgu.
Boba: Da, Zagreb je prilično ujednačen po cijenama. Zato volim popiti kavu u Varaždinu gdje je na glavnom trgu još uvijek šest kuna.
Koji ti je najveći plus?
Ana: Plus je definitivno uređenje i novi koncept dnevne ponude. Primijeti se da je arhitektica promišljala kada je uređivala ovaj prostor, da ne upropasti tradiciju, koje ovo mjesto ima, a opet da mu doda svježine.
Boba: Upravo tako. Zaista je ugodan interijer koji je lijepo spojio duh profinjenog starog Zagreba i tragove 21. stoljeća.
Minus?
Ana: Instagram koji ne prikazuje vjerno ovo mjesto. Naime, sve slike koje sam vidjela su zaista sjajno pofotkane, obrađene, gotovo idealne, i zovu da se pridružiš, kao i poruke ispod tih slika. Zaista se kuži da netko kuži kako voditi Instagram i kako privući ljude. No, s druge strane, ostaneš malo razočaran što nije baš onako kako je prikazano na slikama i usudila bih se reći, ovaj put, pa čak niti blizu. I znam, slike su slike, međutim, velika je razlika…
Boba: Da, imaš pravo. Ali da nije tog Instagrama ne bi mnogi poput tebe i mene znatiželjno došli ovdje. Mislim da je to svjesna odluka vlasnika da se približi mlađoj publici.
Hoćes li opet doći?
Ana: Hoću. Nisam još ništa jela kod njih, a cijene su stvarno realne. I, opet, Instagram zove s tim fotkama hrane pa se nadam, ovaj put, i s razlogom. Doći ću sigurno i za 30 godina, srijedom u 9h na kavu sa svojim curkama.
Boba: Dogovoreno. Može za 30 godina, ali može već i iduće srijede na ručku.
A sada, sve to ispričano iz Borkove perspektive.
