Obično se najveći zapleti i drame događaju u kupaonicama. Evo kako izgleda adaptacija kada u kupaonici nema nikakvih problema i kada je majstor jako dobar
Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način… često se sjetim tog citata iz Ane Karenjine, ali riječ obitelj zamijenim s riječju adaptacije.
I zaista, kada su adaptacije sretne idu brzo, glatko, jednostavno i po planu, a kada ne idu, onda svaka skriva neku svoju osobnu dramu.
Obično se najveći zapleti i drame događaju u kupaonicama. Uvijek nešto negdje procuri, keramičar krivo postavi pločice, usfali pločica pa ih treba dokupljivati i ponovno čekati… Nekada se dogodi da se radi mrvljenja cigle i neravnih zidova mora dodavati knauf, pa onda recimo kada više ne stane. Nekada se na kućnom pragu razbije umivaonik, nekada pločice ispadnu pretamne, pa se radi sve iz početka…
Svašta se događalo i u našim dnevnicima adaptacije na Dblogu – sjetite se samo kupaonice Nataše Janjić i majstora koji je rupu od odvoda zatvorio zgužvanim papirom, pa je sve procurilo u susjedni stan i svih zapleta i drama kod Andree Andrassy…
I zato danas u drugom tekstu o temeljitoj adaptaciji stana u staroj kupoli s početka 20. stoljeća pričamo o kupaonici.
Nagovijestila sam vam da je kupola prije adaptacije bila u jako lošem stanju i da je adaptacija bila duga i zahtjevna.
No, iako su priče o adaptacijama kupaonice obično napete, ova je bila prilično easy.
Jednostavno smo sve ogulili, konzultirali se sa statičarem te ojačali zidove i djelomično podove. Zatim smo srušili zid od cigle između kupaone i wc-a i umjesto njega napravili novi od knaufa te tuda proveli sve instalacije, podžbukne mješalice i postavili ugradbeni vodokotlić. Ugradili smo tuš kanalicu, postavili pločice, stakleni tuš-paravan, umivaonik, rasvjetu, wc školjku, umivaonik, ogledalo, etažere…
Baš onako kako bi trebalo – bez drame i sve prilično easy.
Naime, čak nije bilo nikakve drame oko izgleda kupaonice. Praktički prva skica koju smo pokazali vlasnici Tatjani Grgurini Vučetić (koja stoji iza brenda Tanja dela nešto) je identična izvedenoj kupaonici.
A sve je zapravo kliknulo radi jedne stare Singerice koja nas je sve zajedno potakla da ona postane light motiv kupaonice i odredi smjer uređenja.
Naime, vlasnica Tatjana Gaurina Vučetić u svojoj obitelji ima mnošto divnih starih predmeta kojima smo udahnuli neki novi život, ponekad im promijenivši funkciju i namjenu. Jedna od tih stvari je stara Singerica koju je Tatjana predložila da bude “stalak” za umivaonik.
Arhitektu Draženu i meni ideja se jako svidjela i istog trenutka smo znali da moramo ići s malo nestandardnijom kupaonocom.
Elegantna crna singerica mora imati i elegantne crne pipe. A crne slavine se teško održavaju, ili…?
Napravila sam research i prije no što smo vlasnicima predložili crne mješalice, istražili smo kako se one čiste i održavaju. Pronašla sam, navodno, najbolje sredstvo za čišćenje koje odbija kamenac. Testirala sam ga, oduševila se i tek tada smo s punim povjerenjem Tatjani i Reneu preporučili crne mat mješalice u kupaonici i kuhinji. Štreberi, šta ćeš.
No, opreza nikad dosta, pa umjesto mješalice koja bi se montirala na ploču od singerice ili umivaonik, biramo podžbuknu mješalicu jer će se na taj način manje prskati miješalica i drvena ploča singerice. Uz to požbukne mješalice neosporno su elegantnije, a iz iste serije je i miješalica za tuš i tuš glava. Elegantan, minimalistički je i crni okvir za paravan u tušu te ogledalo po mjeri koje je izradila tvrtka Egle Dizajn.
Kakav je to materijal? Jel to bojano ili plastificirano? Obično se miješalice u boji rade tako da se “bojaju”, a najdalje u tome je otišao Grohe koji je patentirao posebnu PVD tehniku kojom boja ostaje dugotrajna kao tetovaža.
Na profilima okvira za staklo metal se obično plastificira, tako dobiva crni ton i izdržljivost, a ako se pitate koliko je to skuplje od klasičnih inox profila, onda je odgovor – minimalno. Možda svega 10-20 posto, ovisno o proizvođaču.
Rekla sam vam već da u ovom stanu imamo izvrsnog izvođača pa mirne duše odabiremo kanalicu umjesto kade. Ne bojimo se curenja, a i pad je izveden točno onako kako treba.
A rasvjeta?
Svjetla nikad dosta u kupaonici, no ono što svakako trebate paziti je da rasvjeta ima IP zaštitu, posebice ako je u zoni tuša.
Zašto? Ako uzmete rasvjetu s premalom IP zaštitom, u kupaonici će vam često rikavati rasvjeta. Naime, IP je broj koji označava koliko je rasvjetno tijelo otporno na vanjske utjecaje. Prva znamenka označava stupanj zaštite od kontakta s opasnim dijelovima i od stranih čvrstih predmeta, a druga znamenka ukazuje na stupanj zaštite od prodora vode. Jednostavno pravilo je – što je veći broj, to je veća zaštita. U kućanstvu je obično za kupaonice IP44 i više nego dovoljno, a za vanjske prostore IP55. Na tržištu postoji puno varijacija, tako da se razine zaštite mogu prilagoditi specifičnostima mjesta ugradnje.
Još jedan važan savjet – nemojte zaboraviti staviti rasvjetu i u zonu tuša. Nema šanse da se dobro izdepilirate ako nemate dobru rasvjetu. Kao što nema šanse da se dobro našminkate, ako rasvjeta oko ogledala nije dobra.
Svjetlo bi oko ogledala trebalo što više oponašati dnevno svijetlo. Dakle, što sličniji ton daylightu, obično se za kupaonice uzima oko 4000 kelvina, a za šminkanje je važno da svjetlo ne dolazi samo odozgora, nego da dopire iz više izvora.
Postoje ogledala s intergriranom rasvjetom, no to je često skuplja opcija, pogotovo ako je rasvjeta dobra i elegantna.
Low cost rješenje je da uz stropne reflektore koje ćete usmjeriti tako da vas osjetljavaju, ali da vam ne rade duboke sjene, da postavite još neku zidnu ili stropnu rasvjetu. Mi smo se ovdje odlučili za dvije stropne visilice koje smo spustili u razinu ogledala. Jednu više, drugu niže. Efektno, jednostavno, povoljno, dekorativno. (a i ima veze s ostatkom stana, vidjet ćete poslije zašto).
Postojeći raspored – odvojena kupaonica i wc je zadržan zbog fleksibilnosti korištenja, a zadržali smo i stari umivaonik koji je u originalnom tlocrtu bio u hodniku. Restaurirali smo ga očistili i to je to.
Pločice su u boji betona, većeg formata, a s obzirom da idu u tuš važno je bilo da su protuklizne, a istovremeno i lake za čišćenje i održavanje. Naime, protukliznost pločica se označava s oznakom „R“ te se mjeri na skali od R9 do R13. Što je veća vrijednost to je veća hrapavost površine odnosno protukliznost te je broj veći. Za kupaonice odaberite pločice s oznakom R10, odnosno R11 ako imate walk in tuš. Oznake R12, R13 su obično za terase i područje oko bazena i kod takvih pliočica važno je da su otporne i na mraz te razne atmosferske uvjete.
O pločicama ćemo u idućem nastavku, kada ću vam pokazati ostatak stana kojeg je uredio naš Design House.
Uživajte u fotogaleriji i nastajanju kupaonice…
