Što povezuje arhitektice Vedranu Ergić, sestre Andreu i Moranu Donatović i Lanu Klingor Mihić? Sve imaju sjajne kuhinje. Evo što sam vidjela kod njih i odlučila to primijeniti u našoj kuhinji…
Prošli tjedan intenzivno smo se bavili kuhinjom. No, ne toliko njezinom pojavnošću i izgledom, nego s hardverom – funkcionalnošću.
Kuhinja je srce doma. Mjesto u kojem provodimo puno vremena kuhajući, sjeckajući, pripremajući koješta… Kod nas to nije odvojena prostorija, niti mjesto gdje je netko po kazni, nego je kuhinja mjesto gdje svatko od nas ima neku svoju ulogu, neku svoju specijalnost u čemu je dobar. Zato uopće ne čudi što je dugo vremena jedna od najdražih igrački mojih dječaka bila Ikeina kuhinjica.
I zato je jedna od najvažnijih stvari bila – kakvu ćemo imati kuhinju. Naime, od početka smo znali da želimo kuhinju s (polu)otokom i mjestom gdje se može sjesti. U prošlim stanovima imali smo klasičnije varijante kuhinje u dvostruki I, u L i U… i uvijek patili za nekim otokom ili poluotokom za koji možemo sjesti dok pripremamo hranu, sjeckamo, pričamo, smijemo se…
Otok je ogroman “jedač” prostora. Da bi bio funkcionalan mora biti velik i širok, a opet sa svih strana mora imati dovoljno prostora za prolaz. Ako nije takav, izgleda zdepasto i smiješno. Vjerujte mi, obišla sam jako puno stanova i kuća, ali vidjela uistinu tek nekoliko divnih otoka. Evo linka na divne kuhinjske otoke arhitektica Andree i Morane Donatović. Jedan od njih na sebi ima ploču za kuhanje, a drugi sudoper.
No, vratimo se na našu kuću. Uzmem metar u ruke i shvatim da bi otok pojeo cijelu blagovaonicu i jedino rješenje bi bilo da ga se integrira sa stolom za blagovanje. Naime, iako je to često rješenje i ima svojih prednosti, nisam neki ljubitelj otoka koji se pretvara u stol za blagovanje….
I zato se ideja o otoku ubrzo pretvorila u poluotok.
Druga stvar koju nismo željeli su viseći elementi. Nisam baš ni neki veliki ljubitelj polica i visećih ormarića… a opet ne možemo si priušti ni minimalizam jer imamo jako puno posuđa, lonaca, kuhinjskih uređaja i ostalih stvari. Uz to moramo predvidjeti i nešto prostora za neke buduće potrebe. Volim imati i puno raznovrsne hrane kod kuće… ufff nije za nas minimalna kuhinja samo s donjim elementima.
Drugi važan ograničavajući faktor su prozori. Naime, kada sam bila klinka maštala sam o tome da imam prozor uz sudoper i side-by-side hladnjak. Divno mi je to bilo u američkim filmovima i serijama… Možemo li ostvariti taj dječji san?
Hm, ali mi imamo dva uska prozora jedan do drugog? Možemo li to spojiti u jedan veliki?
Ne, nikako! Između je vertikalni armiranobetonski serklaž, a njih nipošto ne diraš… Mislim da smo svi nakon potresa naučili sve o serklažima.
A da sve svoje stvari, frižider, perilicu, pećnicu, strpamo u kuhinjski zid? Odlična ideja, na prvi pogled – no i ona ima zamke.
U našem slučaju, ako se odlučimo za tu varijantu to znači da nemamo sudoper uz prozor, da moramo zazidati drugi prozor kako bi stao zid i da ćemo imati relativno malu radnu ploču.
Naime, naša radna ploča je jedino naš kuhinjski poluotok na koju u tom slučaju moramo smjestiti sudoper i indukcijsku ploču. A još kada na njega stavimo aparat za kavu, kuhalo za vodu i ostale uređaje koje svakodnevno koristimo, zakrcat ćemo ga.
I onda sam se sjetila kuhinje arhitektice Vedrane Ergić. Njezina kuhinja jedna je od najpametnijih kuhinja koje sam vidjela. Iznutra je pravi stroj. U Vedraninim ladicama se skrivaju utičnice i svi mogući aparati. Izvana se ništa ne vidi, a iznutra je sve funkcionalno, praktično, lako dostupno.
To je to. I naši ormari i ladice će iznutra imati utičnice, a jedno krilo ormara kuhinje skrivat će kafe aparat, kuhalo za vodu, sokovnik, miksere, sjeckalice i funkcionirati kao skrivena mini radna ploča.
Iznad tih aparata bit će uvučene police, a taj “neiskorišten” prostor veće dubine iskoristit ćemo tako što ćemo na unutrašnju stranu fronti staviti uske police za začine i čajeve.
Sve ostalo ide u ladice. Dosta je bilo saginjanja i traženje poklopaca i lonaca po ormarićima. Želim velike duboke ladice za posuđe i fine skrivene plitke za pribore za jelo u kojima je sve lijepo organizirano i posloženo.
No, čekaj. Što ćemo s napom? Ne želimo spuštati strop i dodatno smanjivati visinu prostora, a niti ne želimo cijevi pod stropom ili još gore, djelomično spuštanje stropa..
Sjetila sam se – uzet ćemo onu super lijepu napu koju ima Lana Klingor Mihić. Naime, velika sreća mog posla je što sam uživo vidjela i popričala s ljudima o mnogim stvarima o kojima inače samo čitamo. Naime, indukcijska ploča s integriranom napom nije neka novost. No, koliko se izgubi prostora u korpusu kuhinje ispod nje, koliko se ona čuje, kako se čisti, da li taj središnji otvor smeta za kuhanje, da li u njega ulazi hrana, koliko mora imati mjesta za ventilaciju, koliko dobro vuče ako ima samo filter a gdje i kako s ventilacijskim cijevima ako se odlučimo za tu opciju?
Sa svim tim pitanjima zasula sam Lanu. Naime, ako je njoj u njezinoj polu-profi kuhinji, u kojoj radi kuharske radionice, ta napa odlična i spojena je samo na filter – onda imamo winnera.
Ugradit ćemo točno tu njezinu napu, nakon što sam se i sama uvjerila u ohrabrujuće odgovore na sva moja pitanja. Ono što mi je super je što “uzima” relativno malo prostora u korpusu tako da će prva ladica ispod ploče biti samo neznatno plića.
Još jedna od stvari koju sam skužila u mojim putešestvijama po raznim stanovima – drobilica je zakon. Intenzivno razmišljamo o njezinoj ugradnji. Samo se nadam da nam neće oduzeti previše mjesta za kante za smeće. Ispitat ću i to…
No, važno je predvidjeti dovoljno mjesta za kante za smeće, odabrati materijal na kojem se ne vide otisci prstiju, izdržljivu radnu ploču, kvalitetne uređaje…
Tvornička kuhinja po mjeri ili stolar? Ipak tvornička kuhinja. Skuplje su, duže ih se čeka, imaju manju mogućnost prilagodbe dimenzija… ali finije su.
Znate već da jako padam na detalje… No, pronašla sam jednu hrvatsku tvornicu koja radi modifikacije na svojim kuhinjama. Mogu vam napraviti neke modifikacije u dimenzijama, leđima, okovima… i zapravo su neki miks ozbiljne tvornice sa sjajno dorađenim detaljima i fleksibilnosti stolara…
A čekaj, zašto vi već birate kuhinju, a ovaj tjedan vam rade tek knaufove?
Radi instalacija. Prije nego što je moguće uzeti konkretne mjere za kuhinju i napraviti pod, definirajte točne pozicije instalacija. Nije problem ni ako kuhinju počnete crtati nakon roh-bau faze, no ovako ipak imate više mogućnosti i veću vjerojatnost da neće poslije ništa trebati štemati, bušiti, imati lajsne…
Definirali smo sve pozicije za instalacije… Uskoro vam pričam o toj našoj bolnoj točki, a sada vam dajem moju moodboard kuhinja koje su mi se jako svidjele…
Uživajte u mojem odabiru fotkica s Pinteresta.
