Kućica na stablu – nema klinca koji o njoj nije maštao… Ma, ne samo u djetinjstvu. Vodim vas u Hesse u Njemačku u resort s tri neobična tipa kućica na stablu
Koliko ste puta razmišljali o tome kako biste s guštom ostavili sve obveze i pobjegli negdje u prirodu, daleko od gužve, buke, telefona… Negdje gdje je tiho, mirno, zeleno, prirodno, posve drugačije od turističkih destinacija i gradske gužve.
Priznajem, često mi tako nešto padne na pamet, a na ovakav potez se odlučio Peter Becker, vlasnik kućica na stablu u Hesseu u Njemačkoj.
Živio je u Berlinu sedam godina… S prijateljem je vodio mali kafić i galeriju, a u slobodno vrijeme putovao je okolo, samo s ruksakom. Kroz putovanja je otkrio koliko voli prirodu, a ova ideja rodila mu se nakon putovanja u Nepal, kad je dobio osjećaj kao da mu u gradu nešto nedostaje.
Osmišljavanje novog projekta u Berlinu nije bila opcija, već se poigravao mišlju da bi se mogao vratiti tamo gdje je odrastao – planirao je preuzeti očevu firmu koja se bavi recikliranjem, no u tome nije uspio.
S prijateljem je razmišljao o otvorenju još jednog kafića – tijekom jednog brainstorminga, ležali su u šumi i sinula im je izvrsna ideja kad su gledali u krošnje: “Koliko bi bilo cool imati kućicu na stablu?!”
Nekoliko trenutaka kasnije, već je kontaktirao dvorac Berlepsch jer je na tom posjedu povodio velik dio vremena i znao je da ga vodi Fabian von Berlepsch. Dva dana poslije, u njegovom mu je vrtu izlagao svoje planove, a von Berlepsch ih je s uzbuđenjem prihvatio.
Kad su se bacili na posao, trebalo je šest mjeseci da se kućice izgrade. U procesu je cijelo vrijeme sudjelovalo između 12 i 15 ljudi, a ni vremenske nepogode ih nisu sprječavale pa su radili i tijekom snježnih oluja.
Kućice su za goste otvorene prošle godine, a u ponudi su tri vrste smještaja – kuće s potpornim stupovima, kuće u obliku kugle (koje nekako najviše podsjećaju na one o kojima smo u djetinjstvu svi maštali) i pet šatorskih kućica.
Svaki je smještaj dizajniran drukčije, a zajedničko im je da su izgrađene od prirodnih materijala, dok su uvjeti vrlo “skromni” – struja, drveni namještaj i grijanje te kompostni WC.
Tuševi se nalaze u 150 metara udaljenom dvorcu, a WI-FI nije dostupan. Becker je za Ignant objasnio zašto se odlučio za takav potez:
– To je namjerno napravljeno kako bi ljudi mogli uživati u prirodi i osjetiti njezine čari bez mobitela. Ipak, nekad mi se čini da će WI-FI ipak biti potreban u budućnosti jer je jako koristan, mogu za goste provjeriti sve informacije koje ih zanimaju, primjerice, kad ide autobus.
U planu mu je ugraditi i tople tuševe te klasičan WC kako bi podigao kvalitetu smještaja. Krajnji cilj je izgraditi maleno selo s kućicama na stablima, a prije tog će izgraditi i prirodni spa: ribnjak će pretvoriti u bazen te dodati jacuzzi i saunu.
U kućice može stati do četvero ili osmero ljudi, ovisno o vrsti smještaja, a do svake kućice vode stepenice ili viseći mostovi na visini od čak sedam metara.
Najpopularnija među gostima je kućica koja je izgrađena oko samog stabla jer svi žele biti visoko u krošnjama.
– Kad pitam goste zašto su došli, kažu mi kako su desetak puta bili u Italiji ili Španjolskoj, a da pritom nisu istražili ono što ih okružuje… Naravno, tu je i želja za spavanjem u kućici na stablu, kaže Peter Ignantu.
Cijeli projekt možda je najbolje i opisan na njihovoj web stranici: “Mjesto na kojem se mogu ostvariti dječji snovi. Savršeno je za sve one koji traže nešto posebno, za putnike koje su u potrazi za novim načinom putovanja, kao i za one koji si žele priuštiti novu, nezaboravnu avanturu.”
Uživajte u fotkama… Ne bi li bilo sjajno sutra ujutro probuditi se upravo tamo, okruženi ničim drugim nego – zelenilom? Ja sam za.