Život piše najdramatičnije, ali i najljepše priče. Jedna od takvih priča je ona obitelji Mihić – iskreno, inspirativno, poticajno… Idemo u okolicu Samobora kod Lane, Slane kuharice
Gledam je kako je sretna. Sjaji. Svaki komad namještaja je na svom mjestu, svaka posuda, jastučić, slika na zidu… Jutro je, potpuno opuštena atmosfera. Ona je u trenirki bez šminke, klinci u vrtiću i školi, suprug vani s psima…
Idilična atmosfera. Velika kuća na pola puta od Zagreba i Samobora uređena u suglasju ladanjskog i industrijskog stila. Dnevni boravak s kaminom, blagovaonica s ogromnim Artisanovim stolom, velika kuhinja s poluotokom i izlazak u vrt.
– Ovdje je sve krenulo. Tu je nastala Slana kuharica – objašnjava mi Lana Klingor Mihić koja je pjevanje, a potom i svoju PR agenciju zamijenila s kuhanjem, odnosno projektom Slana kuharica.
– Tu sam počela raditi svoje prve videe, a kada je to postalo malo tehnički prezahtjevno, Ante i ja smo se dogovorili da tavan kuće pretvorimo u naš studio gdje ćemo snimati, fotografirati, održavati radionice. Pokazat ću ti sve, ali ajmo prvo popiti kavu – priča Lana.
Sjedimo u vrtu za velikim stolom. Ispred nas je zelenilo, a u daljini šuma. U trenutku kada se Lana pojavljuje na terasi, mirno, jedan po jedan, dolaze psi s njom se pozdraviti.
– Ajme kako su dobri i istrenirani – smijemo se.
– Sve si uspjela posložiti. I obitelj, kuću, posao, pse… sve je ovdje i sve je tip top.
Ona se smije i značajno okrene glavu, duboko udahne i izdahne…
– Nemaš pojma koji je nama bio kaos. Živjeli smo u malom stanu na Kamenarki nas petero. U spavaćoj sobi su bile cure, a mi u dnevnom boravku. Na kraju je noć završavala da svi spavamo u dnevnom boravku kao sardine na tom kauču. Nismo imali kud sa stvarima, potpuni kaos – prisjeća se Lana.
– A opet, to je bilo super, prema onome što sam prošla kada je Kiara bila beba i kada me gušio Švicarac. Naime, bila sam se zainatila i sama sebi rekla: neću bit i samohrana mama i roditi dijete u podstanarskom stanu. Digla sam kredit za stan u Laništu i rata mi je sa 4200, porasla na 7000 kuna. Fkn Švicarci. To je doslovno bilo više od moje tadašnje plaće. Strašno je što čovjek sve preživi – priča Lana.
Njezina kći Kiara sada ima 11 godina, u međuvremenu su stigle još dvije cure i to unutar godinu dana, što je ponovno bio veliki stres i izazov…
– O da, i to je bio potpuni kaos. Svatko tko ima male klince i tako malu razliku zna o čemu pričam, a tko ne zna, ne može ni zamisliti – smije se Lana, dodajući kako te život nauči i tko su ti pravi prijatelji i ljudi na koje se možeš osloniti… i kako izgledaju pravi frajeri u životu.
– Ti bi zaista mogla biti motivacijski govornik. Impresivno je što ste sve prošli i što ste sami postigli. Respect – kažem joj.
– Da, Ante je sjajan čovjek i divan muž… No, s druge strane, znaš koliko nas je frendova odgovaralo od ovoga i nije moglo vjerovat da idemo živjeti na selo. Naime, Ante i ja smo oboje odrasli u kući i željeli smo da naša djeca imaju prostora i slobodno djetinjstvo. Odlučili smo prodati moj stan u Laništu, njegov na Kamenarki iznajmiti i umjesto novog većeg stana u Zagrebu praktički za isti novac napravit si kuću. Sva zemljišta u gradu bila su strašno skupa i računica je bila neisplativa, a onda smo sasvim slučajno od prijatelja saznali za ovo zemljište u Rakitju i oduševili se.
Za cijenu pola garsonijere u Zagrebu kupili smo zemljište od 4000 kvadrata, a prijatelj Ante Vrban nam je isprojektirao jednostavnu kuću s tri spavaće sobe, dvije kupaonice, velikim dnevnim boravkom i kuhinjom te s velikim potencijalom u potkrovlju.
U toj fazi bilo nam je najvažnije da se preselimo u svoju kuću. Sjećam se, bilo je ljeto, taman su završili betone i trebalo je čekati mjesec dana da se sve posuši. Ja sam googlala, pronašla broj od jedne firme, sjećam se čak i naziva – Isuši me – i od njih iznajmila strojeve za isušivanje vlage. U svaku prostoriju stavila sam jedan aparat, a za tri dana kada su došli majstori mjeriti vlagu, nisu mogli vjerovati – rekli su, super. Može se postavljati parket – ispričala je Lana Klingor Mihić.
– Život nam je bio jako intenzivan. Ante i ja smo imali svoju PR agenciju, organizirali Street food festivale po cijeloj zemlji, doma imali troje male djece, gradilište te gomilu pitanja, troškova… Bilo je ljeto, naš konačni godišnji. Ja se ujutro budim, sjedim i plačem. Ante me gleda, ništa mu nije jasno i pita me zašto plačem… Ja mu na to odgovaram: ja želim u životu samo kuhati… I to je bilo to. Prijelomni trenutak kada smo odlučili pokrenuti Slanu kuharicu i napraviti naš tavan, odnosno kuharski studio – objasnila je Lana odvevši me na tavan.
Par stepenica i dolazimo do Slanog carstva.
Ogroman openspace u kojem se smjestila centralna kuhinja s otokom, ogroman stol za 12 osoba, dvije lounge zone te pomoćna kuhinja.
– Kad kuham uvijek ima puno posuđa, a premalo vremena. Zato mi je super da gore imam dvije kuhinje. Jednu u kojoj kuham i drugu servisnu u kojoj odlažem prljave lonce i tave… Na setu uvijek sve mora biti čisto i ne smije se vidjeti kaos u kuhinji. Zato mi je potrebno puno radne površine i mnoštvo aparata koji mi olakšavaju i ubrzavaju kuhinju. Jedan od tih pomagača koji mi olakšava kuhanje tjestenina, povrća na pari, čajeva i svega za što treba vruća voda je Grohe red. To je mješalica iz koje izlazi vruća voda od 100 stupnjeva i koja jako olakšava i ubrzava kuhanje – pokazuje nam Lana mješalicu koja izgledom na prvi pogled ne odudara od uobičajenih, a zapravo je tehnološko čudo.
– Miješalica je spojena na jedan spremnik od 3 litre s vrućom vodom koji se nalazi ispod sudopera, a ako vam treba više od 3 litre vruće vode, potrebno je sačekati 10-ak sekundi da se spremnik ponovno napuni i da iz pipe izađe još 3 litre. Svi aparatati su mi također vrhunski i to sve je Bosch čiji sam već dugogodišnji ambasador, a sam korpus kuhinje je običan i vrlo standardan i on mi je bio najmanje važan, objašnjava Lana koja je kompletno potkrovlje uredila sama i to većinom u Emmezeti, Ikei, Lesnini… – normalnim dućanima bez nekih dugoželjenih dizajnerskih komada.
– Htjela sam da je ugodno i toplo, a zato mi je neizmjerno važno bilo da u potkrovlju ima dosta svjetla, posebice jer je hranu uvijek najljepše snimati pod dnevnim svjetlom. Sjećam se, Ante i ja laički smo bili uvjereni da nam treba 5-6 krovnih prozora i da će to biti dovoljno za divan svjetao tavan. Srećom, Velux ima jednu super aplikaciju s kojom možete izračunati točnu količinu svjetla koja vam je potrebna i broj prozora i vidite kako će to odmah izgledati. Na kraju je ispalo da nam treba 14 – smije se Lana objašnjavajući kako je prezadovoljna što su odlučili postupiti prema izračunu jer je svjetlo uistinu magično.
Kad su postavili krovne prostore, nismo mogli vjerovati kako je prostor odjedanput postao prepun potencijala. Inspirirao nas je na mnoge ideje i mogućnosti, a opet dao i prostor za neke neostvarene želje.
Naime, kako smo donji dio kuće radili u priličnoj žurbi, tako sam u toj fazi smetnula s uma činjenicu da se obožavam kupati u kadi i da je to moja antistres terapija. Dolje u našoj kuponici imamo tuš, i zato smo si gore priuštili mali kućni wellness – s velikom kadom za dvoje te predivnom, ogromnom kupaonicom koja je moja skrivena oaza. Zatvorim se unutra i nema me dva sata.
A vidim i Sensia Arenu…
– Da, nisam baš ljubitelj bidea, ali postoje oni dani u mjesecu kada je jako praktičan. Zato je Sensia Arena ogromna prednost jer na jednom mjestu imate sve. Štedi prostor, funkcionalna je, a i lijepo izgleda – kaže Lana, dodajući kako raskošna kupaonica ostavlja mogućnost da se jednog dana prostor na tavanu pretvori u master bedroom te još niz mogućnosti.
– Tko zna što ti donosi život. Zato smo u tavanu uredili još jednu sobicu u kojoj je inače Antin i moj ured, a sada ondje živi moja frendica. Možda će jednog dana kada bude starija, ovdje doći živjeti moja mama… Nikad ne znaš.
I zaista nikad ne znaš. Vjerujem da je netko Lani u onim “švicarskim” trenucima rekao, ne brini, imat ćeš divnu obitelj, troje djece, super muža, ogromnu kuću i biznis s kuhanjem koji te opušta i veseli vjerojatno bi rekla – ma daj, nemoj me zafrkavati.
Zaista inspirativno i motivirajuće… Uživajte u slikama Sanje Bistričić.
