Navikli smo da su nabrijane obiteljske kuće skupe. Često mislimo da je dobra arhitektura skuplja od loše. Da su kuće u Dubrovniku za elitu. Danas vam pokazujem jedan potpuno drugačiji primjer. Arhitekt Damir Vitković
Prije par tjedana pokazala sam vam obiteljsku kuću kod Autobusnog kolodvora koju je projektirao Damir Vitković i rekla – očekivajte neočekivano. Ta kuća iznimno je raskošna, moderna, skupa, a nalazi se među trošnim kućicama, zavučena i skrivena od pogleda. Tko dobro pamti, sjetit će se riječi arhitekta: “Ma sve se može. Može se i sagraditi i opremiti zanimljiva kuća i za 600 eura po kvadratu. Ne mora sve biti skupo. Pokazat ću vam i takav primjer”.
Evo ga. Sada ga pokazujemo.
A koja priča se skriva iza ove kuće?
Znate onaj feeling… mladi ste, naslijedili ste parcelu i htjeli bi riješiti svoje stambeno pitanje, a ne znate da li kupiti stan ili si na toj parceli sagraditi neku kuću? Pa onda dumate, razmišljate, radite kalkulacije i na kraju izračunate da ćete s kućom dobiti mir, tišinu i skoro dvostruko više kvadrata. E to je ta priča. S još jednim bitnim podatkom – brat vam je arhitekt koji će vam u svemu tome pomoći i zaista se potruditi da ostanete u budžetu.
– U Dubrovniku je sve skupo. Majstori, radovi, sve, tako da smo odmah znali da se moramo držati konvencionalnih materijala i običnih – cigla, beton, crijep, demit fasada – stvari koje vam zna napraviti svaki majstor. Isto tako, znao sam koliki je budžet i da nemamo puno mogućnosti, a jednako tako imate super parcelu na padini s divnim pogledom na sve strane i bilo bi šteta napraviti neku običnu kuću, kada je taj pogled luksuz i razlog zašto u toj kući želite živjeti – objasnio je arhitekt Damir Vitković kontekst u kojem je nastala ova kuća. Mala kuća od 250 kvadrata, praktički prizemnica koja prati kosinu terena, uklapajući se u prirodu.
– Dvije su teme koje su odredile kuću. Kako koristiti strmi vanjski prostor i kako ga povezati u cjelinu s unutrašnjim prostorom? Kako postići kvalitetan odnos između prirodnog i izgrađenog? Lokalna ladanjska arhitektura već je davno odgovorila na drugo pitanje. Promišljeni i održavani vanjski prostor omeđen zgradom u ovom slučaju je zaravnati teren, atrij koji je u zavjetrini kuće koja ga obujmljuje i formira. Otvoren je i zaštićen prostor iz kojeg se gleda na okolne stijene i krošnje stabala. Iz njega djeca tijekom igre zivkaju roditelje u dnevnom boravku, koji su bezbrižni jer se djeca igraju vani a ipak unutar kuće. Odrasli u atriju ljeti blaguju u hladu gledajući jedrilice kroz prozore i otvore kuće – priča Vitković, objašnjavajući kako je ovo primjer kuće u kojoj je prostor luksuz, a ne oprema, dizajn, materijalizacija.
I da, razmišljam, mogli bi zamijeniti PVC stolariju s nekom finijom i kupiti dizajnerski namještaj, ali zapravo suština bi ostala ista. Točno se osjeća da je to kuća u kojoj se živi, druži igra i da će se još godinama polako mijenjati, dobivati dječje crteže na zidovima, knjige po policama, biljke u prozorima.
Gornji dio kuće u kojem su spavaće sobe još uvijek je, kaže, nedovršen, kao i glavna fasada koja čeka da se posadi zelenilo kako bi dobili prirodnu zaštitu od sunca. Uredit će se malo i komin, odnosno svojevrsna konoba u kojoj se zimi obitelj i prijatelji okupljaju, uz miris sušenog pršuta koji visi sa stropa…
I jel te brat, ili još bolje šogorica, zove na ručak?
– Da, da, super smo si i dalje. Imaš pravo, to je dobar znak da li si kao arhitekt fulao ili ne – smije se Vitković.
A sad umjesto velikih objašnjenja rasporeda prostora, evo tlocrta i presjeka. 4 spavaće sobe, 2 kupaonice, kuhinja, dnevni boravak, komin, dva spremišta, garderoba, lođa.
Evo i fotografiija Borka Vukosava.
