Kako prepoznati kvalitetan namještaj?

Je li cijena jedini kriterij za kvalitetu namještaja? Je li svaki ‘made in China’ isti? Kako kupovati namještaj preko kataloga ili online? Je li zemlja podrijetla garancija kvalitete materijala? Samo su dio pitanja na koje ćete dobiti odgovor u ovom tekstu

Dugi niz godina pripremam se za ovu temu. Znamo da je tržište preplavljeno svakojakim namještajem – skupim, jeftinim, brendiranim, kopiranim, Made in China, Made in Vietnam… Znamo svi i onu staru englesku poslovicu: ‘nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino’. No, na našim podnebljima ipak vladaju neke druge poslovice… naš mentalitet mnogima ne dopušta da kupi skuplje čak kada si to može i priuštiti.

Istina, nije problem kupiti jeftinu majicu, hlače, haljinu ili neki dekorativni detalj, ali kupiti jeftin trosjed ili kutnu garnituru znači “baciti” popriličnu svotu novaca jer će trajati vrlo kratko.

Kako prepoznati kvalitetu, kako kupovati pametno, kako se zaštititi od nepotrebnih troškova? Je li “skupo” uvijek skupo? Je li svaki Made in China ista stvar? Isplati li se kupovati namještaj preko weba?

Puno, puno pitanja i nedoumica…

Nedavno sam baš o toj temi razgovarala s Robertom Bradačem, vlasnikom salona Marnic u Ilici 163a. Robert je super osoba za taj razgovor jer je odgovore na mnoga od tih pitanja  saznavao na vlastitoj koži.

Naime, Robert je 10-ak godina u biznisu s namještajem. Odlazi na sajmove, pronalazi atraktivne proizvođače, kupuje, prodaje, oprema… vile, hotele, restorane, kafiće…

Prodavao je, kaže, i jeftino i skupo. I dizajnersko i no name. I iz Italije i iz Kine… i zato je njegova relevantnost posebno vrijedna za ovu priču… Evo par isječka iz našeg razgovora:

Boba: Kako prepoznati kvalitetu?

Robert: Ako želiš kvalitetno, onda je najlakši način da to i platiš. Kupuješ brendove koji izlažu u najboljim paviljonima na sajmovima u Milanu ili Koelnu i to je to. Kvalitetno… ali skupo. U ovom našem poslu cijena najčešće prati kvalitetu. Malo kada je nešto kvalitetno jeftino, makar prilično često ima i obrnutih primjera. U cijenu nekog proizvoda ugrađeno je stotinu stvari. Od same sirovine, materijala, tehnologije, proizvodnje, dizajna do distribucije, šlepera koji voze tu robu, carine, marketinga, najma prostora, plaća zaposlenika… Zapravo začudili bi se koliko troškova mora biti ukalkulirano u cijenu. Naravno što je brend poznatiji to je i skuplji, i s njim je garancija na kvalitetu veća, ali znaš kako je to kod nas u Hrvatskoj… Većina kupaca nije spremna to sve i platiti i onda se traže neka alternativna rješenja… a tu je kreativnost nenadmašna.

Boba: Znam, ima onih koji kupuju preko Alibabe i onda se čude što roba nije ista kao na fotografiji. Znam čak za primjere da su ljudi kupovali namještaj misleći da su “originali”, a stigle su im minijature tog istog namještaja. Jako treba paziti, čitati deklaracije, gledati težinu proizvoda, materijale, dimenzije…

– Ma svega ima na internetu. Dok sam bio neiskusan, naivno sam gledao jeftinu kinesku robu i razmišljao kako se divno može zaraditi. Uvozio sam čak i kontejnere te kineske robe i prodavao zaista jeftin namještaj. No, ono na što nisam računao su reklamacije – jeftina roba s razlogom je jeftina. Nekvalitetna je! Treba imati puno znanja i iskustva i prepoznati što je jeftino, a ima smisla, a što nema… – kaže Robert.

Boba: Istina. Cijena je dobar filter. Koja je po tvom mišljenju cijena koja garantira kvalitetu za primjerice tapeciranu stolicu koja se neće raspasti nakon 2-3 godine?

Robert: Teško možeš kupiti išta kvalitetno ispod 1000-1200 kuna. U segmentu oko 1500 već ima puno kvalitetnih tapeciranih stolica. Ako je budžet limitiran, onda možda bolje ići na neki drugi jeftiniji materijal, pa možda uzeti plastičnu stolicu. 500 kuna je recimo neka granica za kvalitetnu plastičnu stolicu. Ove jeftinije imaju hrpu problema, a time i reklamacija.

Boba: A koliko je za trosjed?

Robert: Ja bih rekao da je početna granica oko 7000 kn za trosjed, a za kutnu garnituru s damskim ležajem oko 10.000 kuna. Dobar materijal košta i to bez obzira na brend. Naime, naravno da jedan dio cijene odlazi na brend, marketing, dizajn, promocije… No, materijal i radnu snagu i dalje treba platiti. Primjerice, kod kineske robe velike su razlike u cijeni i kvaliteti. Ima strašno nekvalitetnih stvari, ali ima i kvalitetnih.

No, ono što je pravilo, sve što vi sami kao maloprodajni kupci možete kupiti iz Kine izrazito je nekvalitetno. Kvalitetni kineski proizvođači rade s velikim tvrtkama i to na veliko. Ne da se njima raditi s malima… A opet i tamo kvalitetne stvari koštaju.

Boba: Da, znam. Jedan moj prijatelj arhitekt surađuje s kineskim uredom koji mu razrađuje nacrte. I on mi je pričao da doslovno postoji 3 Kine. Najjeftinija moguća, prosječno jeftina i skupa. A točno takvi su i arhitekti koji to crtaju po pravilu: ‘kol’ko love, tol’ko muzike’.

Robert: Da. Točno to. I kod Kine nema reklamacije. Transport je praktički skuplji od robe. Primjerice, prije dvije godine kontejner iz Kine koštao je 4.000 eura, a sada košta 10.000 eura. Jako je to poskupilo jer Kina zna da Europa sada manje proizvodi… Mnoge tvrtke su i dalje u nekom obliku lockdowna.

Boba: Sori što te prekidam, ali 10.000 eura samo za kontejner? Bez robe unutra? Bez carine, trošarina, uvoznih papira i atesta?

Robert: Da, da. A i čak i tako ih čekaš po tri mjeseca. Zato se većini više isplati raditi s europskim zemljama. Ja recimo puno više radim s Turskom, Španjolskom, Poljskom, Litvom jer su puno kvalitetniji i brži, a postoji neka mogućnost reklamacije… Turci su izvrsni za tekstile, ali izlazni papiri iz zemlje su im skupi. Recimo, ako bi ti išla naručiti sama 4 stolice, samo izlazni papiri iz zemlje te koštaju 150 eura, a još i transport i sve ostalo… Dakle, na cijenu tih stolica računaj još 200 eura troška.

Boba: I onda dođe stolica s klimavom nogom?

Robert: Da, ljudi ne shvaćaju da kada sami idu naručivati stvari preko interneta oni preuzimaju rizik. Oni plaćaju svu distribuciju i naganjaju se s reklamacijama. S druge strane kad kupite u dućanu u Hrvatskoj, onda je vaš rizik nikakav. Mi se naganjamo sa svim tim problemima i to odlazi iz našeg džepa…

I tako je naš razgovor trajao satima. Puno puta vraćat ćemo se na ovu temu, a do tada evo par važnih zaključaka koji će vam pomoći da kupujete kvalitetno.

1. Prvi kriterij je cijena. Ako je nešto jeftino, vjerojatno je s razlogom jeftino.
2. Gledajte deklaracije, dimenzije, sastav materijala, konstrukciju, težinu.
3. Težak namještaj u pravilu je dobar. Ako je konstrukcija od drva, onda će namještaj biti jako težak. Ako je od iverice, onda je lagan i manje izdržljiv.
4. Budite oprezni s drvenim namještajem iz Kine. Kina nema kvalitetno drvo (premekano je, pretanko). Kina ima bolju dobru plastiku, metal, tapecirane stvari…
5. Svaka zemlja u nečemu je dobra i poznata. Hrvatska i Bosna u svijetu su priznate po dobrom drvu. Naš hrast je jedan od najboljih na svijetu, a naša bukva je tvrda i zato vrlo cijenjena u svijetu.
6. Turska ima izvrstan tekstil i tapecirani namještaj s drvenim i metalnim dijelovima. Vijetnam, Indonezija i Polinezija imaju kvalitetno reciklirano drvo za outdoors, kvalitetan aluminij dolazi iz Brazila, Europa je najbolja za rasvjetu. Italija je u namještaju i dalje broj 1.
7. Skandinavci i Nizozemci proizvode namještaj u Litvi, Rumunjskoj, Bugarskoj. Te zemlje imaju kvalitetnu proizvodnju, jeftinu radnu snagu i dobru sirovinu… Poljska je veliki proizvođač namještaja. Šteta što Hrvatska nije u tom društvu.
8. Home made “tapeciranje sofa” i “kopiranje” namještaja s vlastitim stolarom se ne isplati. Ako drvo nije dobro posušeno – pucat će.
9. Treba znati raditi s masivom, kao i sa svim drugim materijalima. Dobar stolar košta s razlogom, kao i kvalitetno tvornički napravljen namještaj.
10. Tvornice ulažu jako puno novaca u proizvodnju i za razvoj jednog proizvoda. U proces proizvodnje uključeno je jako puno stručnjaka i tehnologa i puno se prototipova baci prije nego što proizvod bude dovršen.
11. Brend je ipak garancija kvalitete. Ako nešto ne valja oni stoje iza proizvoda i možete ga reklamirati.
12. Ako kupujete sami preko kineskih, američkih ili turskih stranica ukalkulirajte si trošak dostave i uvoznih papira. Najsigurnije je kupovati preko provjerenih webshopova iz EU ili od hrvatskih dealera.
13. Ako ste proizvod  kupili kod hrvatskog distributera, onda on preuzima na sebe reklamacije i rješavanje garancije. To je ponekad vrlo, vrlo važno, pogotovo za kupnju namještaja preko web-a (stvari se u transportu znaju oštetiti).
14. Nikad se ne isplati naručivati 4 stolice iz Kine ili Turske.

Veliki proizvođači rade samo s velikim tvrtkama i ogromnim narudžbama. Sve što maloprodajni kupac kupuje preko interneta je zapravo maloprodaja – a tu vrijedi pravilo: cijena određuje glavninu kvalitete.