Vesna Blašković, urednica magazina i portala Budi.In, moja je sestra. Moja velika podrška. Zato sam ju valjda i uspjela nagovoriti na fotkanje stana i priču o njenoj legendarnoj polici oko koje se svi uvijek raspituju.
Sestre. Priča za sebe. Osoba koja me zna u svim mojim fazama i koja me na svašta može nagovoriti. I ja nju. Možda ju uspijem nagovoriti da postane i D gošća, ali pssst. No, pustimo priče i krenimo na D priču… Priču o polici. Evo što je Vesna ispričala i napisala.
Mislim da nemam nijednu stvar u stanu koja je toliko popularna među mojim prijateljima i poznanicima, ništa ne dobiva više lajkova i komentara od moje – police s knjigama. Taj genijalni golemi bijeli komad od iverala, dimenzija 5,3 x 2,9 metara s hrpetinom malim pretinaca i dvama kliznim vratima pravi je hit, a bogami nije ga bilo lako napraviti.
Kada smo se prije 6 i nešto godina selili u ovaj stan i radili temeljitu rekonstrukciju (kada kažem temeljitu, mislim i na zamjenu greda, onda znate), suprug se uopće nije miješao u planove koje sam sa šogorom, arhitektom Draženom Bankovićem, kovala po pitanju uređenja stana.
Imala sam samo dva zadatka s muževe strane – napravite tuš i smjestite mi negdje sve knjige.
Preko prvoga sam “zadatka” teška srca prešla, budući da sam do tada bila tvrdokorni korisnik kade, a oko drugog sam fakat dugo mozgala. Jer znam koliko moj muž čita i ima knjiga. Do tri tjedno, sve vam je jasno.
Šogor i ja razrađivali smo dosta varijanti, znali smo unaprijed da radimo ogroman komad namještaja, koji će praktički dati pečat cijelom stanu. Razmišljalo se u jednom trenutku i o biblioteci na sredini hodnika, koja bi dijelila stan napola, no od toga se odustalo i smjestili smo policu na manje radikalno mjesto, na najduži zid dnevnog boravka.
Dražen je ponudio par rješenja, a ja sam uporno tražila nešto drugo, pokušavajući pomiriti funkciju biblioteke s time da se dio knjiga ipak skloni i olakša mi održavanje. Nije bilo lako. Hrpa crtanja, mozganja, mjerenja dužina knjiga i ideja se konačno iskristalizirala. Stavit ćemo koliko god polica možemo duž cijele dužine i širine zida (5,30 x 2,90 m), držat ćemo se standardne dubine biblioteke da minimiziramo škart prostor, napravit ćemo manje više pravilnu rešetku, razbit ćemo je samo na jednom dijelu zbog dinamike i šećer na kraju – dodat ćemo dvoje kliznih vrata. Tako će moći konstantno mijenjati izgled te stvoriti privid upola manje police. A ona ima 18 kvadrata! Hej, to je kao jedna prilično velika soba!
Izvođač je bio naš provjereni majstor, stolar i čovjek za sve – Krešo Kralj. Iako je Krešo užasno spretan dečko s jako, jako puno iskustva (uređivao nam je i prošli stan, pa smo iz prve ruke znali koliko je sposoban), već kod planiranja nas je upozorio da neće biti jednostavno.
– Neće biti teško pripremiti policu, ali bit će užasno teško montirati je. Trebat ću dosta ljudi i računaj da ćemo je možda montirati cijeli dan – najavio je Krešo.
Kada je konačno stigao taj dan, bila je subota, došao je Krešo i poveo još trojicu. Njih četvero, znači! Dečki su radili od 10 ujutro do 23 s pauzom za ručak. Muž i ja maknuli smo se iz stana jer smo samo smetali i čekali.
– Šta misliš? Da ih zvrcnemo? Ne bi ih htjela požurivati, ali bilo bi dobro da znamo hoćemo li moći spavati doma – pitala sam muža, a on bi već lagano nervozan odgovarao “pričekajmo još malo”.
I oko 23 h javlja se Krešo – “Dođite doma.”
Ulazimo, uzbuđenje je na vrhuncu, osjećam se kao u onim TV emisijama kada ti netko uređuje stan pa ti padaš u nesvijest od oduševljenja. U našem slučaju nije bilo potrebno glumiti pred kamerama, polica je bila presavršena!
– E, baš mi je drago mi je da vam se sviđa, ali nema šanse da ovo više ikome radimo – govorio je Krešo, objašnjavajući kako su jedva donijeli krila za pomična vrata, svako dimenzija 1,325 x 2,90 m. Bilo ih je teško dotegliti na četvrti kat uskim stubištem, ali pravi je problem nastao kada su krila morali dići i umetnuti u vodilice.
– Nikad više, nikad više – govorio je Krešo. Ne znam misli li to još uvijek s vremenskim odmakom, ali tada je bio prilično odlučan.
S druge strane, ja nikad ne bih odustala od baš ovakve police. Toliko je pogođena, savršena, korisna i dekorativna u isto vrijeme. Zbog kliznih vrata lako se održava jer ne skuplja previše prašine (iako i detaljno čišćenje traje cijeli jedan dan) i možda mi je najdraži element u cijelom stanu. Jedini je problem što će nam uskoro, ne raščisti li muž malo naslove, morati raditi – novu.
Vesna Blašković
I za kraj, evo još par slika police iz svih kuteva… Fotografije Borko Vukosav.
