Leon i Tomislav iz Dnevne doze biljaka ispričali su nam sve o uređenju bivšeg kina Urania i otkrili koje biljke mogu uspjeti i u tamnim mračnim prostorima
PIŠU I SNIMILI: LEON BOŽIĆ I TOMISLAV ŠTRKALJ
Staro kino Urania jedno je od mnogih kina izgrađenih početkom prošlog stoljeća u urbanim blokovima cijelog zagrebačkog donjeg grada, a rekonstrukcijom joj je dan novi život i stvorena nova vrijednost. Oduvijek smo željeli raditi na rekonstruiranom objektu bogate povijesti, a ovo nam je prvi takve vrste i na njemu još uvijek radimo.
Skriveni potencijal zgrade, koja na Kvatriću stoji od davne 1939. godine, prepoznao je tim arhitekata iz Studia 3LHD. U vremenu kada se, zbog raznih interesa ili neodržavanja, stare zgrade ruše ili zapuštene propadaju, bivše kino Urania dobilo je novu funkciju i nove stanare.
Prvo je u njoj bilo kino Partizan, zatim kino Urania, a danas je ovo headquarters 3LHD-a. Boba je o renovaciji već pisala ovdje pa mi nećemo, ali divili smo se svakom skrivenom detalju, pametnom rješenju i poštovanju prema povijesti zgrade dok se u nju unosi nešto suvremeno.
Studio 3LHD angažirao nas je da unutarnji i vanjski prostor (krovnu terasu) uredimo novim biljkama, a da postojećim biljkama damo dugo očekivani refresh.
Budući da se zbog pozicije zgrade radi o prostoru s malo prirodne svjetlosti, bili smo prilično ograničeni u izboru biljnih vrsta. U većini prostorija u prizemlju prevladava indirektna svjetlost dobivena pretvaranjem bočnih prolaza kino dvorane u vanjske atrije i dodavanjem velikih staklenih stijena na bočne zidove.
Količina svjetlosti najveći je izazov u bilo kojem projektu, a pogotovo u slučajevima kada klijent želi džunglu iako za nju baš i nema uvjete. Međutim, u 3LHD-u shvaćaju koji su uvjeti prostora i cijelu našu filozofiju o odabiru odgovarajućih biljaka za odgovarajući prostor. Sobni (ili vanjski) uvjeti definiraju mogućnost korištenja određenih biljnih vrsta, a u nastavku pročitajte za koje smo se odlučili.
Na samom ulazu nekoć su bile smještene orhideje koje smo zamijenili prekrasnim biljkama Aglaonema ‘Silver Bay’. Aglaoneme su prave biljne ljepotice, a mi još uvijek čekamo da ih ljudi otkriju i počnu cijeniti njihovu jednostavnost i ljepotu. Istinski fantastične biljke koje zahtijevaju minimalno održavanje, a rastu čak i u mračnijim prostorima. Iako traže češće zalijevanje nego, recimo, svekrvin jezik, to nije toliko često da će raditi probleme pojedincima koji se ne žele ili ne mogu angažirati oko biljaka.
O uzorcima i bojama ne smijemo niti pričati jer će se ovo pretvoriti članak o aglaonemama – postoje tamnozelene, sive, sivkasto-plave, ružičaste, prošarane, s prugicama ili točkama, uskih ili širokih listova.
Kao što joj i ime govori, Aglaonema ‘Silver Bay’; ima listove srebrne (sive) boje pa se odlično uklapa uz minimalističke interijere. Iako je aglaonema odlična u mračnijim prostorima, ipak su Sansevieria (svekrvin jezik) i Aspidistra (željezna biljka) kraljice mračnih interijera, spremne preživjeti gotovo bilo kakve uvjete.
O svekrvinom jeziku već smo pisali ovdje, ali o aspidistri nismo. Potječe iz Japana i Tajvana, doseže do 80 cm visine, traže vrlo rijetko zalijevanje zimi ili umjereno ljeti, a ne vole puno sunčeve svjetlosti. Rastu vrlo sporo i vole rahli supstrat koji ne zadržava puno vlage. Nama se sviđaju u visokim, uskim teglama i u minimalističkim interijerima zbog skulpturalnosti njihovih dugih listova koji stoje uspravno na tankim stapkama.
Ako je vaš prostor osvijetljen umjereno ili minimalno, a tražite alternativu biljkama Sansevieria trifasciata ili Zamioculcas zamiifolia, aspidistra bi mogla biti biljka za vas.
Kad već spominjemo svekrvin jezik – ta biljka dolazi u puno različitih oblika, veličina i boja. Sansevieria trifasciata ‘Hahnii’; jedna je od njih – kao i njene rođakinje, dobro podnosi mračne prostore, ali raste u kompaktnoj, gnjezdastoj formi i ostaje malena što je čini idealnima za prozorske daske, police, coffee table ili blagovaonski stol. Priroda ne dolazi u pravilnim, parnim brojevima pa smo tri sanseverije smjestili u crne fiberstone teglice koje izgledaju kao da su napravljene specijalno za Uraniju.
U iste tegle smo smjestili i neke postojeće biljke – Ficus binnedijkii (također smo o njemu pisali ovdje) te Pandanus sp. Nismo sigurni u ime točne vrste, ali pandanusi rastu u obliku stabla ili grma nalik na palmu, a oni koje smo presađivali prekriveni su bodljama na rubu listova koji su dugi i do 1 metar.
Uvijek pričamo o pravilnom odabiru biljaka za interijer, a ovo nije dobar odabir – ove bodljikave biljke smještene su u prostor kojeg koriste ljudi te je njima vrlo teško rukovati. Iako izgleda prekrasno kada ih se ne dira, premještanje ovih biljaka je izazovno, a presađivanje dolazi uz izgrebane ruke i pokoju prolivenu kap krvi. Prilikom ozelenjavanja prostora imajte na umu svrhu prostora i može li se biljka uklopiti u tu svrhu. Ako ne može, potražite drugu biljku.
Na gornju etažu svjetlo je dovedeno preko krova – cijelom dužinom dvorane krov je ostakljen u širini od tri metra, što prostoru daje mnogo prirodnog svjetla i više mogućnosti izbora kod odabira biljnih vrsta. Sunčeva svjetlost koja dolazi odozgo idealna je za uzgoj biljaka jer većina biljaka tada raste uspravno i ravno prema izvoru svjetlosti, a i biljka ima neometan pogled na plavo nebo.
U velikom otvorenom uredu smještenom na gornju etažu presađivali smo četiri prekrasna stabla koja su nas tamo dočekala – Ficus benjamina, dvije Dracaena compacta i Schefflera arboricola. Stablaste biljke su prekrasne – nešto je posebno u tome kad u interijeru sjediš ispod krošnje egzotičnog stabla. Imajte na umu da ćete lijepu ukrasnu teglu promjera 40-60 cm platiti jako skupo, a i samo presađivanje nije pothvat za jednu osobu. Presađivanjem biljci također dajete prostora za novi rast i razvoj čime ju potičete da naraste još veća, a prije toga budite sigurni da imate prostora za to.
Ako nemate, biljci je dovoljno u postojećoj tegli zamijeniti površinski sloj zemlje i dodati joj sporootpuštajuće gnojivo te je prihraniti tekućim gnojivom svakih tri mjeseca. Naime, nakon što biljka potroši sve resurse iz supstrata (što se dogodi u otprilike tri mjeseca), potreban joj je novi izvor nutrijenata koji joj možete osigurati kroz prihranu.
Presadili smo i 20-godišnji Ficus benjamina, biljku koja je od male lončanice došla do preko 3 metra visine (točnu visinu nismo otkrili jer su mu grane duge i vise od težine listova). Ovo je prekrasan pokazatelj kako biljka može napredovati uz dobrog vlasnika i odgovarajuću njegu. Unatoč svim sobnim stablima, čini nam se da je fikus Benjamin i dalje najbolji izbor unatoč njegovoj reputaciji.
Glasi kao kompliciran, ali zapravo voli kontinuirano dobre uvjete pa ga nemojte smještati uz izvore hladnog zraka odnosno u prostoriju koju provjetravate, a pogotovo zimi. Nakon što ga smjestite na dobro osvijetljeno mjesto, na vama je samo da ga povremeno rotirate kako bi rastao ravnomjerno sa svih strana. Dok mu deblo ne ojača, osigurajte mu potporanj poput bambusovog štapa.
U prostoru bišveg kina Uranije uredili smo i krovnu terasu, ali o njoj nešto više nakon što toplina i sunce učine svoje i oporave biljke od duge zime.
Do tad, u fotogaleriji možete pogledati još nekoliko fotografija ovog biljnog uređenja.
