Stari zagrebački kafić Henrik, u veži u Gundulićevoj, opasno se preuredio. Evo kako to izgleda kada sinovi preuzmu obiteljski biznis i zaista mu udahnu novi život… Idemo u Figa garden by Henrik
Dobre priče obično počinju davno, a ovo je jedna od takvih. Naime, prije 42 godine u dvorištu Gundulićeve 39 otvoren je Henrik, jedan od prvih kafića u tom dijelu grada. Kafić u koji su godinama zapazili odvjetnici, umjetnici, studenti i naravno djelatnici obližnjeg HEP-a.
Jučer je ondje službeno otvoren Figa garden by Henrik.
Kakve veze imaju ta dva mjesta? Svakakve, na svim nivoima.
Ono što je Henrik bio 1976. godine, definitivno bi mogao postati Figa Garden by Henrik. Omiljeno mjesto među svim ljudima koji vole kafiće i lijepa mjesta s divnom, domaćom atmosferom. No, svaka sličnost tu tek – počinje.
Kafić je, naime, u vlasništvu obitelji pune 42 godine i prije par mjeseci prvi put se nakratko zatvorio da bi se preuredio, modernizirao, promijenio ponudu, koncept, a i ime.
– Moj otac Henrik je prije 42 godine otvorio kafić uz kojeg smo mi odrastali, živjeli, prolazile sve njegove i naše razvojne faze. U njemu su radili moji roditelji Katarina i Henrik, brat Ivan i ja, ovdje su naše stalne mušterije naši dragi prijatelji, a tu u ovom dvorištu i živimo, imamo apartmane… tu je sav nas život – priča mi Marko Marinšek, simpatičan mladić koji o svemu tome govori s nekim sjajem u očima.
– U zlatnim danima u našem kafiću se dnevno kuhalo i do 10 kg kave, a normalnim danima 6-7 kg, što je i za današnje prilike nedostižna brojka. A onda su se stvari počele malo mijenjati, otvarali su se novi kafići u ulici… a onda je prije par godina i tata umro. Mi smo nekako znali da moramo krenuti dalje i da će trebati osvježiti koncept, proširiti ponudu, privući i neku novu publiku, osim naših predragih gostiju s kojima smo odrasli – priča Marko, inače čovjek koji je puno putovao, završio hotelijerstvo, bavi se financijama, bio na stručnom usavršavanju u Beču…
– Nekako mislim da mora postojati ugodno mjesto u gradu s odličnom ponudom kave, kroasana, pića, a opet s nekim razumnim cijenama. S druge strane, htio sam aktivirati ovo dvorište i stvoriti ugodan interijer. U tome su mi pomogli divni mladi ljudi dizajnerica Ivana Bačanek koja je osmislila vizualni identitet te Stanislav Kostić i Denis Butorac koji su zajedno samnom bili zaduženi za interijer. Lovre Peranić bio je stručni suradnik za hortikulturu jer je i ona odigrala vrlo važnu ulogu u stvaranju ugođaja – objašnjava Marko.
I zaista, u pravu je. Pampas trave dale su ležernost prostoru, a monstere, banane, smokve, fikusi i eukaliptusi jednu trendovsku svježinu…
– Ime Figa bar dali smo po jednoj smokvi koja raste u našem dvorištu, a ime Henrik moralo je ostati prema poštovanju prema našem ocu.
U interijeru smo priču započeli oko ove stare slike Zagreba koja je jedna od rijetkih stvari koje smo zadržali. Htjeli smo stvoriti ugodan prostor u kojem će se i mlađi i stariji osjećati jednako dobro, tako da prostor ima istovremeno i finoću i ležernost – kaže Marko, objašnjavajući kako su stolove, šank i separee dali izraditi po mjeri, rasvjeta je od hrvatskih dizajnera iz studija Grupa, dok su detalje kupili u Ikei, Jysku, H&M-u, Zara Home…
– Nemaš pojma koliko imamo sličnih stvari. Kao da sam ja radila stajling…
– Znam, Boba. Skužio sam da nam se sviđaju slične stvari…
I zaista, ovo će postati jedan od mojih omiljenih kafića. Ne samo radi stajlinga i nepušenja, nego i radi divne, iskrene obiteljske priče koja stoji iza ovog divnog kafića sa smokvom u dvorištu.
Evo još malo slika Sanje Bistričić.
