Ova kuća bi nam ispričala da je u njoj prije 30 godina sniman film Život sa stricem, a ispričala bi nam još stotine drugih priča… A jedna je i ona o njezinoj transformaciji u divnu vilu za odmor koju je napravio Boris Ružić
Vjerujete li u intuiciju? Ja da. A sad ću vam ispričati priču zbog koje ćete možda početi vjerovati još više…
Sestra i brat, naslijedili su kuću u okolici Brtonigle koju su željeli prenamijeniti u kuću za odmor. Angažirali su stručnjake, napravili projekt i kada je sve trebalo početi, nisu bili sretni. Jednostavno su osjećali da nije to to…
Gradnja je trebala početi za pet dana i nakon dugog oklijevanja jedan od njih je priznao da mu se projekt zapravo uopće ne sviđa i da misli da bi kuća trebala izgledati potpuno drugačije. Kada je jedan od njih to izustio, drugi je odahnuo.
No, s obzirom da je gradnja trebala početi za par dana, kako sada sve projekte, novac i uloženo vrijeme baciti u smeće?
Javili su se dizajneru Borisu Ružiću za čije su kuće za odmor u međuvremenu saznali… No, on im je rekao da ne stigne, da trenutno ne uzima nove poslove.
– Bio sam u strašnoj gužvi i nisam mogao primati nove poslove, ali s obzirom da volim stare kuće, rekao sam im da mi pošalju, da me baš zanima kako kuća izgleda… Kad sam dobio fotografije, zaljubio sam se i osjetio veliko nadahnuće. Već drugi dan sam im se javio s gotovim idejnim konceptom i pojavio na vratima – kaže Boris Ružić, dodajući da je to uistinu bilo filmski, baš kao što ova kuća ima neku svoju filmsku priču…
– U ovoj kući je 87. godine bio sniman film Život sa stricem, a kada sam u nju ušao, znao sam da moram u interijeru koristiti jarke boje, iako ih gotovo nikada u svom radu ne koristim. Odmah sam znao da zidovi pojedinih prostorija moraju biti zeleni, plavi… Zaista, osjetio sam snažnu intuiciju da to mora biti tako, a onda za par mjeseci kada smo počeli radove i kada smo gulili stare tapete, primjetili smo da su izvorno zidovi u ovoj kući bili u jarkim bojama – prisjeća se Boris Ružić, dodajući kako je kuća izvorno iz 16. stoljeća.
– Početak gradnje stancije započelo je još u 16. stoljeću kada je obitelj Kovrić (kasnije preimenovana u Covra) došla s otoka Korčule i nastanila se na plodnoj crvenoj zemlji nekoliko kilometra od mora i od stoljetne luke Karigador.
Vila se gradila i nadograđivala kroz stoljeća, a današnji oblik dobila je 1801. godine. Mi smo je sada pažljivo obnovili i restaurirali te, prilagodili novoj namjeni, a u nju su investitori vratili neke obiteljske antikvitete koje ju ponijeli sa sobom kada su 1945. kao esuli pobjegli iz svoje kuće u Italiju – priča mi Boris Ružić.
– U renoviranju vile najviše se pazilo da sve bude izvorno i ekološki prihvatljivo, pa je tako upotrebljen sav kamen, stare dotrajale erte iskorištene su kao dekorativni element u dvorištu. Stare grede koje su stoljećima uokvirale ovu lijepu vilu također su obnovljene, dok se je sa starim kamenom od postojećih pregradnih zidova uredio kompletan okolni zid u okolišu.
Cijela kuća je žbukana starim tehnikama i to ručno, kamen oko bazena je iz istarskih kamenoloma, a iz Toscane su tri “bocchettone” koje su na tradicionalnan način od kamena izradili stari talijanski „artigianali” – ispričao je Boris, otkrivši da se u bazenu ne koristi klor, nego se za dezinfekciju sustava koristi postupak elektrolize slane vode.
Puno je još zanimljivosti i posebnosti vezano za ovu kuću… No, ajmo ju malo pogledati i uživati u fotografijama iz studija Koridor 27.
