Tu odluku donijela je arhitektica Ana Bosnić zajedno sa svojim suprugom, zamjenivši Split s Blatom na Korčuli. No, tu tek počinje priča o adaptaciji koja je trajala četiri godine
Kažu da je adaptacija kao porođajne muke. Danas ću vam ispričati priču o jednoj adaptaciji tijekom koje se uspjelo roditi dvoje djece… Idemo na Korčulu, u dom arhitektice Ane Bosnić.
– Priča počinje ovako: Suprug i ja dugo smo živjeli razdvojeno na relaciji Split-Blato. Dugo godina se nismo mogli odlučiti gdje ćemo živjeti, da li u njegovom rodnom mjestu Blatu na Korčuli ili u mom, Splitu. A onda smo u nekom trenutku prelomili i odlučili se da idemo u Blato. I to u staru obiteljsku kuću na osami koju smo odlučili obnoviti – svoju priču započinje arhitektica Ana Bosnić, nastavljajući bez daha…
– Tada nismo ni znali u što se sve upuštamo i koliko će se naš život iz temelja promijeniti. Prvo smo krenuli u temeljitu obnovu kuće i mijenjanje praktički svega od podova do krova, uključujući sve instalacije, izvedbu nove betonske deke, zidova… Bila je to uistinu temeljita obnova, a dok smo bili u radovima ja sam rodila naše prvo dijete, a onda ponovno ostala trudna i zatim se rodilo i naše drugo dijete. U međuvremenu bilo je tu svega – borbi s radovima, majstorima, troškovima, činjenicom da smo na otoku pa sve traje dulje i skuplje… Borili smo se s dostavama, gomilom kutija, preseljenjem s kopna na otok… No, prvi put smo prespavali u kući točno na dan kada smo izašli iz rodilišta s našim drugim djetetom. Od tog trenutka za sve nas započeo je naš drugi, otočni život… – prisjeća se arhitektica Ana Bosnić, rođena Splićanka koja je prije tri godine postala Korčulanka.
– Znate, kad je bio lockdown, nama je bilo divno. Zapravo se naš život nije puno promijenio. Gledam svoju djecu kako dolaze kući šporki i igraju se vozeći se u staroj karijoli. Imaju sretno djetinjstvo. Obično djetinjstvo. Slobodno djetinjstvo… Ponekad ne mogu vjerovat da su to moja djeca jer smo svi mi odrasli u gradu i imali drugačija djetinjstva. Lockdown nas je sve malo natjerao da razmislimo o tome i shvatimo koliko smo sretni i zahvalni što živimo na Korčuli – priča nam Ana koja je u centru Blata otvorila i svoj arhitektonski ured i dobila upravo ovakve slične poslove – restauracije starih kamenih kuća.
– Stare kuće priča su za sebe i kod njih imamo puno zadanih stvari koje moramo poštivati. U našoj kući oblik zgrade u L definirao je da u jednom dijelu kuće bude dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica, a u drugom kupaonice i sobe. Kvadratura nam je bila zadana – 120 kvadrata, a negativnost je bila relativno mali dnevni boravak od 30 kvadrata – objasnila je arhitektica, dodajući kako je dojam drugačiji jer prostor ima visinu i pol, odnosno 4,5 metra.
– Dnevni prostor zahvaljujući visini ne izgleda malen, a tom dojmu jako su pomogli i krovni prozori zbog kojih je okupan svjetlošću. Ona se nježno spušta u dnevni boravak i stvara divnu svjetlost te osjećaj ugode i topline. Išli smo s drvenim gredama i drvenim brodskim podom na svodu kako bi kuća asocirala na staru kuću i originalno drveno krovište, a na podu je seljački pod koji se odlično uklopio u rustikalnost kamene kuće – objasnila je arhitektica.
– Sobe na katu također su okupane svjetlošću, a tu nam je pomogao i VELUX oko proračuna koliko trebamo staviti krovnih prozora da bi dobili dovoljno svjetlosti jer je tim sobama to jedini prozor – objasnila je arhitektica.
Uživajte u fotografijama Sandra Lendlera. Btw s ovom pričom započinjemo Tjedan potkrovlja i najavljujemo još zanimljivih priča, ideja, inspiracija, savjeta i natječaja.
Evo fotografija kuće prije i nakon obnove… (kliknite na sliku za otvaranje fotogalerije)
