Idem u Indiju. Hoćeš da ti pišem? Tri sekunde i dogovor je pao. Jelena Iva Nikolić, postaje naša četvrta D gošća. Upoznajte ju posve osobno kroz njezin stan
Neki će reći da je luda kao šiba. Neki da pršti energijom, kreativnošću, da je brutalno direktna, brbljiva, otvorena. Neki će reći da super kuha, da je odličan stilist i organizator, multitasking mašina. Zapravo, prilično organizirana, business oriented. Neki, da ništa to nije istina, nego da je osorna i mrzovoljna. Neki, pak, da je sve to istina.
Zašto? Zato što tipove koji su kao Jelena Iva Nikolić, zapravo svi znaju, a rijetki poznaju.
Ona je jedna od onih osoba koja poznaje pola grada. Umjetnike, glumce, novinare, chefove, pustolove, gastonome, vlasnike restorana, OPG-ova, male i velike igrače na sceni… Neki je znaju s Filozofskog faksa, dok je radila u kazalištu Mala scena, neki iz faze kada je bila pr-ica Generalturista, neki po njenom blogu Sjedi jedi, Tavanu, Malom placu, a neki po tome što joj je mama Dorica Nikolić.
Jelena Iva odmah se uozbiljila.
– Znaš li ti koliko mi je zbog toga teže u životu. Grozno je kada si dijete političara ili nekog takvog. Moraš se stoput više dokazivati – priča i potpuno je u pravu. Jelena se stalno i uvijek dokazuje i nadmašuje samu sebe.
Meni je osobno njen projekt Tavan i Mali plac nešto fenomenalno.
Jelena je napravila ono što mnogi sanjaju i pričaju o tome.
Na svom Tavanu, u suradnji s kolegicom Jelenom Mikin, napravila je mikrozajednicu za entuzijaste, u ovom slučaju ljude koji vole i žive svoj posao, hranu.
Od svog tavana u Sinkovićevoj kojega je do tada koristila za snimanja i stiliziranja, napravila je kultno mjesto na zagrebačkoj umjetničko-gastro sceni i još važnije, pokrenule su pravu malu revoluciju.
Naime, ideja je počela od toga da će se svake subote na njezinom Tavanu održavati Mali plac i da će to biti mjesto gdje možeš nabaviti zdravu hranu od malih autentičnih proizvođača koje ne zanima hiperprodukcija, nego kvaliteta. Od onih ljudi koji to uzgajaju i žive, a nemaju jake distribucijske kanale.
Gradeći taj projekt posredno su stvorile malu gastro revoluciju i pokret zdrave, organsko uzgojene hrane koji je nadišao same granice Tavana. Na tome njoj, i svima koji su u tom procesu pomagali, stvarali, kapa dolje…
Nema koga ne znaš. I s kim sve nisi radila, surađivala, ugošćavala, družila se, zabavljala, mnoge i potakla da krenu živjeti svoj san… Jelena, koji je tvoj san? Pitam ju dok se pakira za Indiju.
Smije se. Djeluje poput curice s velikim očima kojoj je svijet veliko igralište.
– Uglavnom ga živim. Voljela bi zapravo riješit se osjećaja krivnje jer mi stvari u životu inače idu jako lako. A nekako se osjećam krivom zbog toga – priča mi Jelena Iva koja ovih dana kreće na svoje četvrto putovanje u Indiju. Ne da bi prakticirala yogu, spiritualno se uzdizala, niti da bi nužno samo partijala, nego da bi posjetila svoje drage prijatelje, promovirala neke hrvatske brendove, upoznavala drugačije kulture, hranu, začine…
– Nemam neki poseban plan. Indija je takva zemlja da ne smiješ imati striktne planove. To je najluđa zemlja koju sam posjetila. Miks kultura, civilizacija, ljudi, boja, tekstura, okusa, krajolika… Kada misliš da si malo otkrio Indiju, shvatiš da još uvijek nemaš pojma.
Neuhvatljiva je. Totalno čudna. Zemlja na čijim se ulicama doslovno rađa i umire život – priča mi Iva Jelena, koja će nas redovito izvještavati o svemu na dblogu i na njenim blogovima tavan i dreamingofindia.
Puno toga bi vam još mogla ispričati i o njoj, njenom projektu Dreaming of India, ali neću. Zavirite malo u njezin stan, puno toga će vam biti jasno.
Ali ono što je meni falilo u cijeloj priči su njene suprotnosti.
Ilustracije radi.
Dolazi na sastanak u bucama, prema svojim riječima, “zamotana kao hobit”, a istovremeno ima Diptyqueov nišni parfem kao prava dama.
– Da, istina. S jedne strane sam avanturist i jako slobodna, a s druge strane bi imala frajera koji me obožava i ja njega te imala čopor djece – smije se.
– Oko mene su uvijek bile jake, osebujne žene koje su živjele ispred svog vremena. Jedna od njih je moja mama, koja je kao mlada bila velika frajerica. S 20 godina živjela u Rimu, radila kao prevoditeljica u Ferrariju i oblačila se u Chanel. Druga je moja baka od koje sam nasljedila ljubav prema kuhanju, a tu su i moje brojne tete, sestrične. Sve frajerica do frajerice. Jedna od tih osebujnih teta je bila Franciska Šoban. O njoj bi se dao napraviti film. Ona je posjedovala pola Vlaške, bila preko 20 godina u vezi s oženjenim muškarcem, što je tada bio ogroman skandal. Živjela je u Austriji kod jedne grofice, bila garde dame princeze Tsalm zu Tsalm u Njemačkoj… Ukratko, živjela filmski život, često ispred svog vremena.
Naravno da to utječe na tebe, posebice kada si curica, igraš se na tavanu okružena svim tim stvarima, slušaš priče tih svojih teta, jedeš svako jutro friški netom ispečeni biskvit i ječmenu kavu koju ti za doručak priprema baka – priča Jelena Iva, pomalo razotkrivši mi djelić tog mozaika koji mi je falio.
Ljubav prema finim stvarima, dekoraciji svakodnevice, užitku u starinama, raskoši, finim antikvitetima, intelektualizmu, pomaknutim kreativcima, posve je zato autentična.
I zato se baš veselim našoj suradnji i Jeleninim pričama iz Indije. Btw Jelena kaže da bi dok je nema rado rentala stan, pa slobodno joj se javite na mail.
I za kraj, još jedna zanimljivost vezana za ovaj stan. U njemu je sniman film Trampolin, redateljice Katarine Zrinke Matijević. Ako ste ga propustili pogledati na festivalima, dobra je vijest da u ožujku kreće i kino premijera. Film o ljubavi, ali nipošto ljubavni film. Film o ženama, svakojakim ženama, važnim, teškim temama…
A sada za pravi kraj galerija fotki od jedne divne, drage žene, fotografkinje Maje Danice Pečanić.
