Nevena Cvijetić Zelunka s bloga Hleb i lale, nedavno je otvorila svoj atelje u kojem održava radionice, evente, večere, team buildinge… Zavirili smo u to divno mjesto u Bačkom Petrovcu
Malo ljudi zrači takvom dobrotom, mirnoćom, lakoćom, a istovremeno kreativom, energijom, talentom… Zato je lako zaljubiti se u rad Nevene Cvijetić Zelunke s bloga Hleb i lale. S Nevenom smo već vodili nekoliko razgovora na Dblogu, vodili vas u njezin dom, pa čak održavali i nekoliko radionica, a kada sam na društvenim mrežama vidjela da je Nevena otvorila svoj atelje u Bačkom Petrovcu, odmah sam joj se javila s hrpom pitanja…
– Znam da ti je dugo bila želja da otvoriš svoj atelje – napokon se i ostvarila. Opiši mi malo svoj atelje? Koja je ideja, koncept…
Nevena: Da, konačno imam mjesto gdje mogu spojiti sve moje strasti – fotografiranje, kuhanje, druženje uz hranu. Atelje je mjesto gdje dijelimo kreativnu energiju, gdje surađujemo i otkrivamo radost i uživanje u jednostavnim stvarima.
– A kako fizički izgleda?
Nevena: Atelje se nalazi u centru Bačkog Petrovca, okružen zelenilom u kući iz sredine dvadesetog stoljeća. Veličine je oko 45 m2 i ima dvije prostorije okupane prirodnim svjetlom. Kao prostor idealan je za održavanje manjih radionica, večera, team buildinga, izložbi, književnih večeri i bazara.
– Jesi imala jasnu viziju što želiš ili se ona gradila putem?
Nevena: Uvijek sam željela napraviti nešto više od studija za fotografiranje, ali nisam bila sigurna kako bi to trebalo izgledati. Vremenom se u mojoj glavi iskristaliziralo da mi je bitno da pored prostora za fotkanje napravim nešto gdje bih mogla njegovati moju drugu strast – kuhanje i druženje. Tako je nastao atelje, mjesto za kreativna događanja na kojima se dobro jede :D
– Suprug Miljan je arhitekt, koliko ti je on pomogao?
Nevena: Miljan mi je velika podrška u svemu što radim i on je dio ateljea od samog početka. Pošto smo uvijek ograničeni budžetom i imamo poteškoće pri pronalasku koji bi sve naše ideje pretočili u djelo, Miljan je odlučio da osim dizajnerskog posla u ateljeu bude i glavni izvođač radova. Pa tako je on dizajnirao nosače polica i noge stola i napravio sve stolove i police u ateljeu. Pomogao mi je oko krečenja, kačenja slika, donošenja stvari i oko spremanja. Bez njega atelje nikad ne bi izgledao ovako divno kao što izgleda.
– Očarale su me pločice na podu. To su postojeće pločice ili nove?
Nevena: Te pločice su i mene očarale i bile razlog mog sanjarenja o ateljeu bez da sam mogla i pretpostaviti kakav sjajan prostor se krije unutra. U pitanju su originalne betonske pločice iz sredine dvadesetog stoljeća.
– Koliko ste vodili računa o fotogeničnosti materijala. Iz iskustva, kakvi materijali su fotogeničniji?
Nevena: Pošto smo od početka znali da će se puno fotografirati u prostoru, željeli smo da da prostor bude jednostavan i svjetao. Htjeli smo se uklopiti u seosku priču u kojoj se atelje nalazi tako da smo gledali da koristimo što više matrerijala koje na sebi nose prirodnu rustikalnost i patinu. Zato smo obili zidove u glavnoj prostoriji do cigle, koristili fosne koje su godinama bili pod udarom vjetra i sunca i metalne nosače polica. Po meni, prirodni materijali su najfotogeničniji pa smo gledali da budu što više zastupljeni.
– U ateljeu ćeš održavati radionice fotografije hrane. Kako će izgledati radionice?
Nevena: Osim radionica fotografija koje će držati moje kolege fotografi, ja ću održavati radionice 1:1. Te radionice će biti namijenjene onima koji žele istraživati što ih inspirira, da pronađu svoj izričaj.
Zajedno prolazimo kroz moj način pripremanja seta za fotografiranje, razgovaramo o svjetlu, kompoziciji i svim onim stvarima bez kojih fotografija hrane ne može živjeti. Vježbamo fotografiranje na prirodnom svjetlu koristeći ručno rađenu keramiku ili vintidž posuđe.
– Nudiš i opciju iznajmljivanja ateljea za razne evente, pa čak i catering?
Nevena: Mislim da je atelje idealan za manja okupljanja, a u suradnji s jednom divnom djevojkom iz sela pored Bačkog Petrovca osmislila sam dvije opcije posluživanja hrane – jednu tradicionalnu vojvođansku, i jednu, da kažem suvremeniju, inspiriranu raznim svjetskim ukusima.
– Koje je tvoje omiljeno jelo?
Dugo mi je na listi bila pizza Margarita ali nekoliko godina unazad to su Har gow, kineski knedli (dumplings) sa škampima. Tog jednostavnog jela mi nije nikad dosta 😊
– Nedavno si postala mama i vidim da je Oleg tvoj veliki pomagač u kuhinji. Koliko je važno uključiti djecu u kuhanje i obiteljske rituale?
Nevena: Djeca nas gledaju i lako osjete u čemu mi zaista uživamo i vjerujem da ih to najviše privlači, da budu dio priče koje njihove roditelje toliko ispunjava. Mene je mama uvijek pokušavala privući da zajedno majstorišemo u kuhinji ali ipak mislim da je tata bio taj koji mi je prenio ljubav prema kuhanju. On je, za razliku od mame koja je željela da svaki dan ponudi svojoj porodici nešto domaće i zdravo, kuhao samo delicije i to samo onda kada mu se to baš radilo. I toliko je to radio sa uživanjem da me zarazio :D
– Koje je Olegu najdraže jelo?
Nevena: Pasta na sve načine! Uz pastu mu mogu servirati bilo koje povrće, nikad ne odbije.
– Planiraš li možda uskoro neke višednevne radionice – retreatove?
Nevena: Planiram uskoro jednu vikend radionicu s mojom omiljenom fotografkinjom – Sandom Vučković i jedva čekam da podijelim više detalja sa svima.
– Obavezno nam javi termine. Hvala ti i sretno!
Nevena: Hoću!!! Hvalaaaa!
Uživajte u fotografijama s Neveninih radionica…
Fotografije: Nevena Cvijetić Zelunka i Ivana Jotić.
