Kupovina i adaptacija stana često su velika muka, trauma, ali i veselje i sreća. Naša draga D GOŠĆA Nataša Janjić ispričat će nam sve što čovjek obično prolazi kada adaptira stan iz početka. Ovo je Natašin prvi nastavak priče Dnevnik adaptacije
Glumica Nataša Janjić naša je D GOŠĆA i iz tjedna u tjedan ispričat će nam sve što se događalo i što se događa čovjeku kada uređuje stan. Drama, triler, horor, romansa… želimo svi happy end.
Piše Nataša Janjić
U potragu za stanom krenula sam prije otprilike dvije godine. Iako sam imala sreću sa stanodavcima i podstanarskim stanovima u kojima sam do tada živjela, osjećaj da živim u tuđim kvadratima nije me usrećivao usred hektičnog poslovnog tempa, kao ni ovih tridesetih godina u koje sam već ozbiljno bila zagazila.
Potrazi je prethodila i čvrsta odluka da ne živim od danas do sutra, nego da s novcem počnem racionalnije, a svota koja se skupljala na mom računu ohrabrila me da se odvažim na tu pozamašnu investiciju.
Jedan dio iznosa trebao je biti uz pomoć kredita. Iznos koji sam do tada godinama uplaćivala mjesečno za podstanarstvo bio je jednak ozbiljnoj kreditnoj rati i ta me činjenica još više potaknula da je to pravi trenutak za kupnju.
Važni parametri koje sam uzela u obzir su bili, osim naravno iznosa, da je stan u užem centru grada, da ima mogućnost za dvije spavaće sobe, da ima barem balkončić i da nije na katu višem od drugog ukoliko zgrada nema lift.
Nisam tražila previše, iako je bilo komentara da tražim nemoguće. Krenula sam u potragu.
Pogledala sam nebrojeno stanova unutar godine dana. Za tri sam čak bila ozbiljno zagrijana, ponudila sam i cijenu, ali nisam imala sreće.
Ili mi vlasnici nisu htjeli odstupiti od cijene koliko sam mislila da imam, ili je netko bio brži. Za tim sam posebno žalila. Tim više što je odmicanjem vremena bilo sve manje novih prilika na tržištu.
I što sam osjetila rast cijena. Najviše me sputavala lokacija, jer stanovi u mom zamišljenom centru koji mi je bio važan zbog opisa mog posla s neurednim radnim vremenom kao i kazališta u kojem sam zaposlena, a kojem sam htjela blizinu, bili su uglavnom ili već restaurirani (pa samim time i visokih cijena) ili pak preveliki kvadraturom za moj budžet.
Oduvijek mi se sviđala austrougarska gradnja, visoki stropovi, građanski stanovi koji se često kriju iza oronulih fasada, koji su za mene imali neodoljiv šarm.
Dok sam licitirala s cijenama i idejama, otplakala sam nekoliko ozbiljnih prilika. Šalila sam se kako sam došla do kraja interneta.
Ako me pitate za najvrijedniji savjet prilikom kupnje, taj bi bio da u internetsku tražilicu utipkate baš sve.
Zvala sam sve agencije, prolistala sve tiskovine s oglasima, utipkavala adrese, mikrolokacije, znamenitosti, tramvajske stanice i sve ostale moguće, čak i najsmješnije opise mog zamišljenog stana. Igrala sam se čak i s enormnim iznosima, vjerujući u tipfelere ili one kojima se baš žuri i koji bi voljeli upravo meni prodati svoj stan po nižoj cijeni.
Na koncu sam svoj stan pronašla uz neki siromašni opis uz samo jednu skromnu sliku na kojoj me privukla lokacija, činjenica da nije riječ o agenciji, kao i to da stan iako derutan, ima centralno grijanje.
Bio je to onaj osjećaj da sam jednostavno znala da je to to. U blizini je Botaničkog vrta, kvadraturom veći od zamišljenog, ali cijenom (bez agencijskih provizija) tek nešto skuplji od dosadašnjih značajno manjih kvadraturom.
Simpatični vlasnici, dotrajali stan, visokih stropova gotovo 3,7 m, u kojem bi osim kuhinje i kupaone gotovo sve mogla tek malo osvježiti i zadržati do nekih novih financijskih injekcija, kao i to da ima centralno grijanje kao i one šarmantne kaljeve peći u svakoj od prostorija, činio se kao odlična prilika.
Sve je bilo kako sam sanjala.
Stan sam odlučila kupiti odmah, no zbog rješavanja manjih problema s vlasničkim listom i birokracijom, do mog punog vlasništva, prošlo je nekoliko mjeseci.
Slijedilo je uređenje.
To je tema za drugu priču kroz par dana. Btw ove fotografije nastale su prije godinu dana, točno vikend prije i nakon početka radova.
Nastavak slijedi kroz par dana, a do tada uživajte u slikama Sanje Bistričić.
