Iva i Mauro par su koji kreće s adaptacijom stana. Stan ima 100 m2, u zgradi je s kraja 19. stoljeća, a budžet je limitiran. Iva je dizajnerica nakita, Mauro je stolar. Pratit ćemo ih u svim njihovim fazama do useljenja. Ovo je prvi tekst. Ljudi, sretno.
Ivu Stojković znam od ranog djetinjstva i oduvijek je bila kreativna, inovativna cura s osvještenom estetikom. Znate kada netko u osnovnoj školi ima najljepše bilježnice, hipsterski rukopis, i svoje lude odjevne kombinacije? Takva je bila Iva, prijateljica moje starije sestre.
I kada se Iva počela baviti s dizajnom nakita i odlučila da joj to bude profesionalni poziv, nikome, al baš nikome nije bilo čudno. Ona je jednostavno dizajnerica oduvijek i bila, tako da je logično da otvori i svoj dućan.. pa jedan, drugi, treći…
Ako odlazite u Pulu svakako svratite do nje u Komo. To mi je najljepši butik u Puli u kojem ćete naići na probranu selekciju divnih dizajnerskih komada većinom hrvatskih autora….
I zašto vam sve ovo pričam? Iva je nedavno sa svojim dragim, Maurom Dodićem, inače izvrsnim stolarom, kupila stan u zgradi iz 1873. u Puli. Planiraju napraviti totalnu rekonstrukciju i očekujem da će to biti jedan uistinu zanimljiv stan. Iva i Mauro s izraženom estikom i afinitetom za dizajn, pomoć arhitektonsko-bračnog para, Ede i Maurizia Franolli, arhitekata iz studija Alter Lego… Što reći, nego radujem se što ćemo ih pratiti u svakom njihovom koraku do useljenja.
Iva će vam pričati, pisati, snimati o svim problemima, izazovima, dilemama, rješenjima… koji će im se događati u sljedećim mjesecima.
Veselim se i sretno! Priprema, pozor, krećemo…
Svatko tko je ikada krenuo u potragu za stanom, pa ga naposljetku i kupio zna koliko je sam proces dugotrajan i često stresan. Početna radost traženja i razgledavanja lako se nakon kratkog vremena pretvori u frustraciju.
Mi smo imali sreće i sve to zaobišli. Krenuli smo naoružani strpljenjem gledati stanove misleći kako ćemo ih jako puno pogledati prije nego odučimo, ali slučaj je htio da je peti stan koji smo pogledali, naš budući stan!
Imali smo naravno nekoliko želja koje je trebalo zadovoljiti. Budući da trenutno živimo u stanu od 45 kvadrata koji nam je nedostatan (bio je inicijalno projektiran za jednu osobu) željeli smo veći stan, po mogućnosti starogradnju s visokim stropovima i onim starinskim austrijskim štihom koji bismo onda adaptirali na svoj ‘gušt’.
Prednost je bila što nismo ljubitelji centra, pa su nam samim time u obzir dolazili stanovi koji su nešto jeftiniji, međutim mana je u tome što su to stanovi s jako velikom kvadraturom i samim time visokom cijenom i visokim troškovima adaptacije.
Mi smo prilikom kupnje imali ovu formulu: cijena stana+cijena adaptacije (vlastita procjena) / površina = cijena po kvadratu.
Kada smo sve izračunali činilo nam se prihvatljivo, sada još samo moramo sve napraviti unutar te ‘vlastite procjene’ što nije nimalo lako…
Kada smo nakon čitave administrativne epopeje izvukli živu glavu i napokon dobili ključ prvo smo napravili zabavu, a onda sam snimila video postojećeg stanja. Unaprijed se ispričavam što sam ga kao pravi amater snimila vertikalno, ali što je tu je.
Ono što je mene privuklo je atmosfera u stanu koja je izuzetno ugodna i topla, osim toga parket koji se nadam da ćemo moći iskoristiti, a i stražnje dvorište koje nadoknađuje nedostatak balkona.
Stan ima ukupno 102 m2 i gotovo svi su mu zidovi pregradni, dakle tlocrtno se može znatno mijenjati. E da, dobili smo u sklopu stana i garažu na korištenje!
Budući da je stan pun namještaja, prva faza je riješiti se svega i krenuti vaditi parket. Moja jača polovica vlasnik je stolarske tvrtke i zaista ima puno iskustva s parketima tako da se nadam da ćemo ga uspjeti restaurirati iako je samo postavljen na grede i taj dio ispod je bio nezaštićen i dosta je truo. Nadam se najboljem i krećemo s rušenjem!
Iva Stojković
