I kuhinja je gotova. Praktična, funkcionalna i jednostavna – idealna za self service
PIŠE: MIRNA MEDAKOVIĆ STEPINAC
Znate onu priču – počeli s kuhinjom, a završili na krovu. E tako je i kod nas. U obnovu naše vikse krenuli smo s idejom – nećemo puno potrošiti, obnovit ćemo samo najnužnije. Jedna od stvari koja je bila uistinu nužna je nova kuhinja, no ubrzo smo shvatili da moramo mijenjati i pod, instalacije, krov… a onda i urediti okoliš.
Sumnjam da vas zanima priča o gnjavaži s majstorima, pa ću vam pričati o dijelovima koji su najvidljiviji te koji su doživjeli najveću vidljivu promjenu.
Danas vam pričam o kuhinji.
Naime, znate kakve su kuhinje obično po vikendicama? One koje postanu višak u stanu kada dođe nova… S obzirom da je naša kuhinja bila puno starija i od mene, odlučili smo da ju zamijenimo.
Boba i njezin suprug Dražen pomogli su mi oko kuhinje, a jedna od glavnih stvari koju sam im rekla je: želim da mi smislite praktičnu kuhinju u kojoj je sve vidljivo, tako da se gosti sami mogu lako snaći u kuhinji.
Kuhinju u kojoj se svatko osjeti kao domaćin. Da mu je lako snaći se, pronaći čaše, natočiti si vodu, skuhati kavu, narezati si kruh… Kuhinju u kojoj ja ne trebam svih posluživati i kuhati, nego to mogu svi sami s veseljem i osjećajem dobrodošlice…
I upravo takvu kuhinju smo i dobili – vrlo jednostavnu i praktičnu, kuhinju u kojoj se svi odlično osjećaju te koja se vrlo lako održava i čisti.
S obzirom da je vikendica mala, išli smo na kuhinju po mjeri. Nisam htjela klasičnu kuhinju, nego ipak nešto posebnije, a opet primjereno “seoskoj kuhinji” i ambijentu..
Boba me odvela u Iverpan i pokazala materijale. S obzirom da kuhinja ima samo donje elemente i ugradbeni hladnjak te nije nešto što će vam dosaditi ako to gledate svaki dan, odlučili smo se malo poigrati s materijalima i bojama.
S obzirom da će u kuhinji boraviti puno različitih ljudi, odlučili smo se za materijale koji su jako izdržljivi i da se na njima ne vide otisci prstiju.
Boba je sugerirala da radna ploča bude jednostavna i od materijala od kojeg se obično i rade radne ploče, a predložila je i da ne stavljamo pločice na zid, nego da se uzorak iste te ploče popne i na zid.
U pravilu, to znači da nećemo trebati imati nikakve lajsne između kuhinje i pločica, što me jako razveselilo zbog praktičnosti i lakšeg održavanja.
Odabrali smo radnu ploču s uzorkom betona i isti takav iveral za vertikalnu plohu zida i gornju policu. S obzirom da kuhinja nije velika, odlučili smo se malo poigrati s materijalom fronti. Pričala sam vam o mojoj fascinaciji MDF-om u boji i organoidom.
Unatoč malo višoj cijeni, odlučili smo se da kuhinja bude u MDF-u u boji u indigo plavoj nijansi.
Posebnost MDF-a u boji jer ta što ga nije potrebno dodatno lakirati i materijal je u čitavom presjeku iste boje tako da ga možete ufrezavati, bušiti, rezati… raditi forme i oblike koje god želite.
Na taj način vrlo jednostavno je dobiven country izgled kuhinje i dojam kao da su fronte napravljene od letvica.
Naime, stolar je ufrezao linije svakih 10-ak centimetara i dobio se dojam letvica, a zbog toga se nije morala raditi potkonstrukcija. Super je što je kuhinja lijepa izvana i iznutra, a s obzirom da su fronte iz jednog komada, unutra se ništa ne praši.
Fronte kuhinje su uljene s ekološkim uljem, a ono im daje prirodnost i ljepotu te pomalo frajerski “nedovršen” karakter koji mi se jako svidio.
Kuhinja mi daje mnogo prostora za posuđe, lonce, beštek i mnoge drage vintage obiteljske predmete koje s veseljem koristim, a ujedno su i atraktivna dekoracija.
Što se tiče uređaja, išli smo na potpunu jednostavnost – ugradbene uređaje koji će što manje dominirati prostorom.
S obzirom da na viksi zna ponekad nestati struje, odlučili smo se za plinsku bocu i kuhalo sa samo dvije ploče. Ako dolazimo zimi, imamo drvenu peć pa se na njoj može nešto skuhati ili speći, a u proljeće i ljeto kada dođe društvo ionako je roštilj hit.
Nismo stavljali ni perilicu suđa, ali mi je zato važno bilo da je sudoper praktičan za pranje i dubok.
Željela sam sudoper u kojem bez problema možeš oprati lubenicu. Zato sam se odlučila za Schockov sudoper kojeg sam također pronašla u Iverpanu, kao i slavinu.
Kod pipe najvažnije mi je bilo da ima izvlačni tuš. Kada imate veliki sudoper vrlo važno vam je da imate i slavinu s izvlačnim tušem da ga možete lako oprati od ostataka hrane…
Pregledno, jednostavno, lako za održavanje… zar nisam prava domaćica?
Idući tjedan pričam vam o blagovaonici i “špajzi” za cugu.
