Plan je bio napraviti kuhinju i useliti se s namještajem. No, znate kako to obično ide… Danas pričamo o zamjeni i odabiru parketa
PIŠE: BARBARA NOLA
Danas ću pisati o tome kako izgleda djelomična adaptacija stana u doba korone. Znači dobili smo ključeve novog stana, bili totalno euforični, otrčali odmah napraviti 5 kopija ključeva da svi naši imaju svoj, ušli u prazan stan, sjeli na pod u najvećoj sobi i samo se smijali ne vjerujući da je sve tako brzo uspjelo.
Isti dan smo počeli mjeriti i premjeravati zidove da odlučimo gdje bi što stavili od namještaja. Oko toga su se naravno vodile rasprave cijelo vrijeme adaptacije ali to je dobro jer smo više-manje znali sve kako ćemo posložiti u trenutku selidbe tri mjeseca kasnije. To u našem slučaju nije nevažno jer imamo nekoliko velikih i teških komoda od obiteljskog nasljeđa, a tu su i kreveti, starinski ormari itd.
Kako smo već prije bili odlučili da ćemo kuhinju prebaciti u dnevnu sobu trebalo se baciti na taj posao.
Odmah smo nazvali našeg Makija koji nam je obećao prebaciti instalacije. Bio je kraj ljeta i puno je ljudi u Zagrebu radilo sitne i krupne popravke u svojim uništenim stanovima, tako da smo imali sreće da smo dobili odličnog majstora.
Moralo se probiti dio zida i skinuti knauf da se dovuče plinske instalacije. Zatim vidjeti s majstorom i prijateljicom arhitekticom ima li dovoljno mjesta u podu za nagib odvoda vode jer smo povlačili vodu iz četiri metra udaljenog wc-a. Znači kad dovlačite vodu nije
problem dovod nego odvod. Trebalo je i skinuti dio parketa da cijevi za vodu ugradimo unutra.
Kad smo krenuli skidati laminat iz bivše kuhinje i djevojačke sobe, koje su sad trebale postati kćerine spavaća i radna soba uspostavilo se da je pod neravan. Tamo smo odlučili staviti parkete. U ostalom dijelu stana parket je bio relativno dobar.
Pravo drvo i mali parketi, pa smo mislili staviti iste u te sobice i u rupu u hodniku. Samo otkrili smo da takvih uzoraka više nema na tržištu.
Krenuli smo u internetsku potragu za parketima i naletjeli na Mopar. Zaljubila sam se u njihove parkete na prvi pogled a još je za mene ooogroman plus što su hrvatski proizvođač.
Uopće sam puno toga što smo kasnije kupovali nastojala da bude naše. Mislim da imamo odličnih proizvođača i da ih treba podržavati.
Sad je bila dilema da li krpati dio parketa ili mijenjati sve. Shvatili smo da je nemoguće
pod mijenjati naknadno kad već živiš u stanu i da se ta investicija jako isplati. Jednom to napraviš i to je to.
U Moparu su nam puno pomogli oko izbora jer imaju iskustva što bi pasalo u koji tip stana.
Odabrali smo divnu toplu nijansu drva, velikih dimenzija (12 x 58 cm) i odlučili ih posložiti u riblju kost. Tako da bude u duhu originalnih parketa u takvim stanovima.
U sobice i rupu smo stavili Osb ploče, a ostalo samo izbrusili i prekrili stare parkete.
E sad mi je žao da sam škrtarila i da nisam svugdje digla stari parket i stavila Osb ploče
križno jer sam naknadno saznala da to pojačava statičku otpornost. U stare zgrade ne treba stavljati betonske ploče. Tako tvrde statičari, a ja ponavljam za njima jer nemam pojma.
Parket nam je stavljao vrhunski majstor i njega se fakat isplatilo i malo pričekati jer je svjetska klasa. Obožavam ga. Kad je morao ići odraditi prije ugovoren posao i prekinuti kod nas na kratko ja sam frustrirana iskustvom popravaka knaufa i farbanja zidova koji su se odužili jer su majstori i drugdje radili njemu rekla „zakunite mi se da ćete se vratiti za tjedan dana“ a on je odgovorio: „ Isuse i Marijica gospođa Barbara, pa jedino ako pod auto padnem ne budem došao“.
I došao je.
Ali inače ako radite ljeti morate znati da ljudi imaju puno posla i da to neće ići brzo kao što ste zamislili. Mislim da smo mi i dobro prošli.
E da svakako kao savjet bi rekla još da ako radite kuhinju naručite je na vrijeme. Bar dva do tri mjeseca unaprijed.
Mi smo hodali okolo tražeći kuhinje i zbog korone su nam na nekoliko mjesta rekli da ćemo 6 mjeseci čekati. Na kraju smo na super popustu u Meblu dali raditi Sfera kuhinju, starinskog ugođaja. To su isto odlični naši proizvođači i puno su brži od stranih.
E da stavili smo i pločice u dnevnu sobu na dva zida gdje je kuhinja i meni to super izgleda.
Uglavnom kad je sve završilo kuhinja se (našom krivnjom) još radila i sad smo postali nenormalno nestrpljivi i odlučili malo živjeti bez kuhinje što je za nas koji stalno kuhamo užasno ali dobro preživi se i to. Jedino kaj je kava s vodom iz kupaone mlaka.
Sljedeći put o selidbi i životu u stanu.
