Klesarska škola na Braču nešto je uistinu posebno. Svaki kadar je fotogenična kulisa koja djeluje poput bajkovitog sna. Fotograf Tomislav Marcijuš nam donosi reportažu iz jedine klesarske škole u Hrvatskoj. Ljepota kamena i zanatstva…
PIŠE I SNIMIO: TOMISLAV MARCIJUŠ
„Na otoku Braču čovjek i kamen žive i stvaraju zajedno od davnina“. Opet se vraćam na to da su grad i građevine kao ljudi. Imaju svoju povijest i sudbinu i prolaze kroz razne faze i trenutke. Brački kamen je jedan od najvećih blaga Hrvatske te su od tog bijelog kamena nastala neka od najmonumentalnijih spomenika poput Dioklecijanove palače u Splitu te mnogih crkvi i palača diljem Dalmacije. No, brački kamen je poznat i u svijetu. Njime je uređeno predvorje zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, na što su Bračani, ali i ostali stanovnici Hrvatske veoma ponosni. Priča se kako su dijelovi Bijele kuće u Washingtonu također sagrađeni od bračkog kamena, ali za to ne postoje vjerodostojni dokazi, pa i dalje sve ostaje samo na razini priče.
Kao dijete, nekoliko godina za redom sam ljetovao na otoku Braču. Roditelji su imali prijatelje i poznanike i uvijek smo imali osigurano ljetovanje svake godinu i priliku da se svako ljeto vraćamo u Supetar. Na dobro se čovjek uvijek navikne i nije sklon čestim promjenama. Otok mi je zauvijek ostao u sjećanju. Jedno od rijetkih mjesta koje ima takvu atmosferu i koje se lako uvuče pod kožu. Prije dvije godine, točnije nakon skoro 20 godina, ponovo sam se vratio na otok, poslovno, te sam uspio zabilježiti jedno od najzanimljivijih mjesta na otoku, a to je Klesarska škola u Pučišća.
Kao djetetu su mi pričali o Bračkom kamenu, ali nikad to nisam previše doživio, nije bilo vrijeme i nije mi bilo bitno. Pretraživao sam Internet i tražio idealno mjesto za shooting. Kada sam pronašao tu školu i pogledao nekoliko fotografija na internetu, odmah sam znao da je ovo savršeno mjesto za fotografiranje.
Pozvao sam školu koja mi je omogućila da dođem i da fotografiram. Bila im je jako čudna moja zamisao jer do tada nitko nije fotografirao na takav način u tim prostorijama. S druge strane, bili su presretni što netko želi zabilježite trenutke i detalje u tom prostoru. Zbilja divni ljudi.
To je mjesto gdje sve što vidiš, dio je seta, nema potrebe da se išta dira. Sve je servirano i djeluje kao san. Svako mjesto ima neki priču i upravo te priču uvijek guraju da istražuješ i stvaraš.
Više od stotinu godina stara škola ponos je mjesta Pučišće od 1 600 stanovnika te cijelog otoka Brača. Posebna iz više razloga, a ponajviše zbog načina na koji su ljudi koji je vode uklopili, srasli s lokalnom zajednicom te zbog činjenice da su uspjeli objediniti tradiciju i modernost u financiranju i funkcioniranju.
Klesarska škola pokrenuta je davne 1909. i od tad usprkos krizama, ratovima i ne pretjerano povoljnom geografskom položaju vrlo zdravo funkcionira. Otkada se Hrvatska vratila na turističku kartu Europe radi se mnogo da se produlji sezona i proširi ponuda.
Jedan od sadržaja koje nude turističke agencije ne samo na Braču, nego i šire, jeste razgledavanje klesarske radionice. Ovo je jedna od destinacija koju se ne treba propustiti.
Iako je puna sitne prašine, cijela školska radionica odiše čistoćom. U njoj su bijele fontane, kameni ornamenti za prozore, stupovi, neobrađeni kameni blokovi. Pod je prekriven slojem sitne bijele prašine koja se svakim udahom miješa sa svježim morskim zrakom. Poznat je po svojoj bljedoći. To je vapnenac, u principu kalcijev karbonat. Skroz prirodan. Zbog toga učenici ne moraju nositi maske.
Kamen je dosta lagan u odnosu na druge vrste. Teži 2600 kilograma po kubičnom metru i jeftin je u usporedbi s drugima. Njegov pilani kubični metar stoji oko 11.000 kuna, a većina drugih kreće se od 20 do 30 tisuća kuna. Zato je i poznat u svijetu, a u nekim državama isplativije je kupiti ga i prevesti, nego da koristite vlastiti kamen.
S obzirom da su mala škola na izoliranoj lokaciji bili su prisiljeni trošiti velika sredstva za promidžbu no oni su pronašli način. Već dvadesetak godina škola organizira međunarodni simpozij o obradi, restauraciji i branju kamena. Također već duže vrijeme tiskaju stručni, a od nedavno i znanstveni časopis Klesarstvo – graditeljstvo. Isti izlazi dva puta godišnje u nakladi od 800 komada pri čemu im znatnu pomoć pruža MZOS i Ministarstvo kulture.
Jedina su preživjela klesarska škola u Hrvatskoj. Sličnih institucija je vrlo malo i u Europi. Možda su nam najsličnije škola u češkim Horicama koja ima smjer klesara i umjetnički smjer kipara te škola u Lassi u Južnom Tirolu koja također ima smjer klesara i kipara.
Naravno postoji još škola kao što su ona u austrijskom Halleinu ili u Building School of London, gdje postoji usmjerenje klesara uz druga građevinska zanimanja.
Prije nekoliko mjeseci, gledao sam građevine i njihov eksterijer i interijer samo kroz objektiv i tražio estetiku koja mi odgovara za fotografiju. U nekim trenucima nisam bio svjestan koja je pozadinska priča nekog mjesta i koliko je zapravo važna. Ovo mjesto je jedno od tih priča.
A sada uživajte u Tomislavovim fotografijama… (za otvaranje fotogalerije kliknite na sliku)
Volite ovakve priče? Evo linka i na ostale Tomislavove reportaže iz Beča i Budimpešte.
